Radomir Antić: Od nepravde u Realu, Atleticove legende do tužne Barcelone od koje su svi okretali glavu
Rivalstvo španjolskih klubova nadilazi sam sport; ono se temelji na
političkim i logističkim razlikama a u prošlosti su ponekad bile
razlog smrti. Kao rezultat, ugledi klubova se temelje na povijesti i
geografiji. To znači da su se rijetki ljudi usudili prijeći iz
jednog kluba u drugi, a kamoli to učiniti dva puta.
Unatoč činjenici da je predstavljao različite klubove, gradove i vjerovanja, Radomira Antića cijeni većina nogometnih navijača Španjolske. Njegova sportska karijera ga je odvela od Srbije do Južne Afrike preko Lutona, Istanbula, Barcelone i Madrida. Njegova sportska odiseja je jedinstvena, s mnogo skretanja i iznenađujućih poteza.
Većinu svoje karijere kao nogometaša Radomir je proveo u Partizanu u Beogradu. Tamo je proveo 8 godina, a najveći uspjeh je bilo osvajanje lige Jugoslavije 1976. Ubrzo nakon osvajanja lige, Radomir zamjenjuje Vječiti derbi Beograda za onaj u Istanbulu gdje oblači žute i mornarko plave pruge kluba Fenerbahçe. Bio je uspješan i u Turskoj gdje je osvojio Süper Lige 1978., ali je proveo manje vremena na terenu zbog impresivnih igrača koji su tada igrali centar i napadača.
Antićevo prvo nogometno iskustvo u Španjolskoj je bilo u klubu Real Zaragoza koji je upravo dospio natrag u LaLigu. Zaragozu je napustio kada je imao 32 godine. Iako je bio stariji igrač, još uvijek je bio odličan u obrani. Sljedeća postaja u njegovoj nomadskoj karijeri je bila Engleska. Započeo je igrati za Luton Town pod voditeljstvom David Pleata, a stadion Kenilworth Road i navijači kluba su ga dočekali s oduševljenjem. Hattersi su se, zajedno s Antićem na obrambenoj poziciji, nakon 7 sezona vratili na vrh Engleskog nogometa, završavajući prvi u drugoj diviziji engleskog nogometa.
U međuvremenu, Antić je počeo razmišljati o poziciji trenera te je upisao tečaj u Beogradu. Do kraja prve Lutonove sezone u Premijer ligi, bilo je izgledno da će se Luton vratiti u Championship s obzirom da su finalnu utakmicu igrali s Manchester Cityjem. Sve je išlo u prilog Cityju: ako izbjegnu poraz, ostaju u Premijer ligi. Nakon ulaska s klupe, Antić uspijeva dati gol i šalje City u drugu ligu.
12 mjeseci kasnije, nakon još jedne sezone na vrhu Engleskog nogometa, Antić prestaje igrati nogomet i kreće u novu karijeru trenera. Bio je pomoćni trener Nenadu Bjekoviću i Fahrudinu Jusufu kada je Partizan osvajao prvenstva lige, dok nije napustio gnijezdo i pokušao naći sreću u Španjolskoj.
Osam godina nakon što je napustio Zaragozu, Antić se vraća kao glavni trener. Iako je klub još uvijek bio među najboljima u Španjolskoj, prelazak u Drugu ligu im je bio vrlo blizu. Kraj sezone je Zaragoza dočekala u drugoj polovici tablice, ali tada se događa neočekivano. Zaragoza počinje pobjeđivati utakmicu za utakmicom i završava na 5.mjestu i osigurava europsko natjecanje sljedeće godine. U samo 12 mjeseci, Antić je neiskusnu momčad, u kojoj su bili i kasnije zvijezde Francisco Villarroya i Juan Vizcaíno, doveo do kupa UEFA. U prvoj utakmici su uspjeli pobijediti Apollon Simassol, no drugu su igrali protiv Hamburga, momčadi koja je osvojila Europski kup nekoliko godina prije. Njemački divovi su porazili srčane Španjolce.
Antić je napustio Zaragozu 1990., nakon što ju je doveo do vrha lige. Tada je došlo do promjene trenera u Real Madridu. Nakon 5 pobjeda u LaLigi, Los Blancos su se našli u previranju. Trenera John Toshacka je u studenom zamijenio Alfredo Di Stéfano. Nakon njegovog poraza od Moskovskog Spartaka u Europskoj KupuLigi, Di Stefano također odlazi. Predsjednik Reala, Ramon Mendoza, nudi poziciju trenera Antiću, smatrajući ga dovoljno cijenjenim u Španjolskom nogometu. U 12 utakmica lige Španjolske, Antić gubi samo dvije dovodeći Real Madrid do 3. mjesta u ligi.
1991. godine, Antić u momčad dovodi Roberta Prosinečkog, osvajača naslova Najboljeg mladog igrača protekle godine, te Španjolskog šefa Luisa Enriquea. Iako je prijašnji igrač Crvene Zvezde većinu karijere u Španjolskoj patio zbog ozlijeđenog koljena, u svojoj prvoj utakmici u Realu je oduševio svojim slobodnim udarcem kojim je izjednačio protiv Barcelone (1-1). Igrač koji je najviše profitirao pod vodstvom Antića je bio Fernando Hierro. Stoper, kojem je Antić promjenio poziciju i prebacio ga u vezni red, završio je sezonu s 21 pogodkom što će mu i ostati rekord karijere.
Kao i mnogi prije i poslije njega, Antić nije mogao izvršiti prevelika očekivanja kluba. Iako je u LaLigi vodio sa 7 bodova prednosti, Antić je otpušten nakon drugog poraza u sezoni od Valencije. Ta odluka je šokirala kako navijače kluba, tako i španjolsku javnost.
Kao rezultat, Barcelona je pobijedila Real Madrid u prvenstvu prije no što je osvojila i Ligu Prvaka na Wembleyu. Antić je kasnije tu izgubljenu titulu stavio u drugi plan. Uvijek je govorio da je ponosan na to što je bio u prilici da trenira sva tri najveća španjolska kluba, ali je jednom prilikom u razgovoru za Mundo Deportivo otkrio da ga je Ramon Mendoza kasnije zvao i direktno mu priznao da je napravio veliku pogrešku, nudivši mu drugu vrstu posla u klubu.
"Mendoza me je kasnije zvao i rekao mi je da mu je najveća pogreška bila ta što me je otjerao. Nudio mi je funkciju direktora u Realu, govorio mi je da sam kulturan čovjek, da poznajem jezike. Sjedeli smo u restoranu i završio je sa: Nitko nije odbio moju ponudu. Rekao sam mu: Sigurno, ali nikad nisi sjedio sa Srbinom", otkrio je tom prilikom Antić. Nakon što je dobio otkaz u Realu, Antić je postao trener Real Ovieda.
Preuzeo je Real Oviedo nakon 21 kola u kojem se sam klub nalazio na 16 poziciji u ligi. Uspio je očuvati klub u prvoj ligi na kraju sezone. Iduće dvije sezone s Oviedom završava na respektabilnom 9 mjestu ( iako im se predviđala borba za opstanak).
I onda ono što je Antića dignulo na najviše razine, preuzimanje Atletico Madrida. Na stadion Vicente Calderón, Antić dovodi još jednog sunarodnjaka, Milinka Pantića. Za razliku od Prosinečkog, Pantić je u Španjolskoj bio nepoznat. Njegov dolazak iz Grčkog kluba Panionios je dočekan sa skepticizmom, ili čak i ismijavanjem.
„Imao sam sreće. Jednog dana sam na televiziji gledao grčku ligu i vidio Pantića kako postiže gol iz slobodnjaka. Znao sam da je on čovjek koji mi je potreban i koji će loptama hraniti napadače. Znao sam da ćemo sa dvojicom napadača imati dosta prekida oko šesnaesterca. Kada mi je Gil (predsjednik Atletica) prebacio da dovodim zemljaka, rekao sam mu da ću iz svog džepa platiti Pantićev transfer. I Gil je pristao... Pantić je u prvoj utakmici postigao gol protiv Talavere i Gil mi je odmah rekao: ’Dođavola, kakav igrač! Bio si u pravu’. Tako sam doveo Pantića...“
Devet mjeseci kasnije, Pantić je zabio pobjednički gol u finalu Copa del Rey na stadionu koji je Antiću bio vrlo poznat. Finalna utakmica između Atletica i Barcelone, u kojoj je Pantićev gol doveo do pobjede Atletica, održala se na stadionu La Romereda, kluba Real Zaragoze. Nekoliko tjedana kasnije, Atletico je postao prvak LaLige, što im nije uspjelo gotovo dva desetljeća. Na poziciji središnjeg veznog igrača bio je Diego Simeone, a Vizcaíno, kojeg je Antić već trenirao u Zaragozi, je igrao poziciju obrambenog veznog igrača.
Jesus Gil nije puno vjerovao u taj projekt i Antićeve ideje o velikom broju golova iz prekida i šampionskoj igri na kontranapade. Čudio mu se.
„Jednom je ušao u svlačionicu i vidio tablu na kojoj sam ispisao detalje za narednu utakmice, gdje pravimo prekršaje, kako se branimo od kornera, kako napadamo i takve stvari. Pitao je: ’Šta je ovo? Ovo nisam vidio nikad u životu'. Rekao sam mu: ’Naravno, jer nikad nisi bio u svlačionici Radomira Antića’. Preko 60 posto golova smo te sezone dali iz prekida. Bio je to savršeno sinkroniziran rad cijelog stručnog osoblja“.
Španjolske novine Marca su Antića usporedile s Austrijskim skladateljem Herbert von Karajanom jer je momčad „igrala poput anđela svaki tjedan“. 1996.godine, Antić je doživio najveći uspjeh kao trener Atletica. Te godine je osvojio i kup i ligu a iste godine je Real pao na 6.mjesto lige, 17 bodova iza svojih suparnika. Taj uspjeh je starijim navijačima Atletica važniji od uspjeha Simeonea kada je napravio istu stvar.
U sljedećoj sezoni se primjećuje pad forme Atletica koji su unatoč tomu uspjeli doći do četvrt-finala Lige Prvaka. Ajax je zaustavio njihov napredak kada je predsjednik Atletica Jesús Gil, imao nekoliko kontroverznih komentara o broju tamnoputih igrača u Nizozemskoj momčadi. Nakon što su sljedećih sezona osvojili 5. i 7. mjesto u ligi, Antić je otpušten. Međutim, kad je trener Arrigo Sacchi otpušten sljedeće godine, Antić se vraća na mjesto trenera.
Nakon toga, Atletico ga se nije mogao riješiti. Antić je sljedeće sezone uspio dovesti Atletico do finala Copa del Reya. Sljedeće ljeto ga je zamijenio Claudio Ranieri, ali se opet vratio na poziciju trenera kad je Talijan otpušten. Međutim, treći mandat tenera nije završio kao njegove prve godine treniranja.
Pod njegovim zadnjim vodstvom, Atletico je ispao iz LaLige, i Antić je opet otpušten. Njegov ugled je oštećen njegovim prvim pravim porazom kao trenera, ali njegova sposobnost da uspije iskoristiti ograničene resurse i njegov način pojednostavljivanja igre učinila ga je poželjnim u svakom Španjolskom klubu.
Nakon treniranja dva diva Madrida, Antić postaje trener Barcelone. Kad je 2003. godine zamijenio Louis van Gaala na mjestu trenera Barcelone, Antić je postao prvi čovjek koji je trenirao na stadionima Bernabéu, Vicente Calderón i Camp Nou. Upravi i igračima Barcelone se nije svidjela stroga rutina i ograničavajući stil igre Nizozemca Louis van Gaala. Antić je odmah to promijenio.
Oblikovao je mlade igrače poput Victora Valdésa, Xavija i Andrésa Iniestu kojima je dao slobodu da igraju na svoj način. Van Gaal je ostavio Barcelonu kada su bili 15. u ligi, ali Antić je preokrenuo situaciju i doveo ih do 6. pozicije, kao i do četvrt-finala Lige Prvaka. Unatoč impresivnog vođenja kluba, predsjednik kluba Barcelone Joan Laporta, odlučio je da neće zadržati Antića nakon 6-mjesečnog ugovora.
Iako ćete ovih dana čuti kako je Radomir Antić otkrio Xavija, Puyola, Valdesa i Iniestu, to nije tučno. Svi su oni odranije bili u timu. Ali im Antić je promijenio karijere i usmjerio ih u drugom smjeru. Na primjer, Puyol je kod Van Gala igrao desnog i lijevog beka. I to loše. Bio je jedan od igrača kojeg su najviše kritizirali. Antić ga je prebacio u srce obrane. Osjećao je da Puyol ima kvalitete koje Frank de Boer nema i da su kompatibilni u tandemu.
„Ja sam uvijek imao naviku da dođem u trening centar sat vremena ili čak još ranije, a Puyol je uvijek dolazio ranije na trening da pita šta ćemo tog dana da radimo. Imali smo fenomenalan odnos. Promijenili smo mu poziciju sa desnog beka na stopera i postao jedan od najboljih na svijetu. Mijenjao sam poziciju još petorici ili šestorici igrača“, pričao je Radomir Antić.
Nakon teške godine treniranja kluba Celta Vigo, Antić je uzeo odmor od treniranja. Barem dok ga nije nazvao Srpski nogometni savez. Samo nekoliko tjedana nakon odcijepanja Crne Gore, Srbija je započela kvalifikacije za Svjetsko Prvenstvo. Antić je izabran da ih vodi.
Samo godinu dana kasnije, Srbiji je trebala jedna pobjeda do kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Tri osvojena boda protiv Rumunjske dovela ih je do prvog mjesta u grupi, ispred finalista Svjetskog Prvenstva 2006, Francuza. Nakon lošijeg prvog poluvremena, kada je jedini gol zabio Nikola Zigić, drugo poluvrijeme je donijelo još četiri gola za Srbiju čime su se uspjeli kvalificirati za Svjetsko Prvenstvo 2010. u Južnoj Africi.
Od skromnih početaka u Partizanu i Zaragozi, preko nevjerojatnih pobjeda u Lutonu koje navijači kluba još uvijek pamte, 20-godišnju karijeru trenera Radomira Antića obilježile su njegova upornost, sloboda i naporan rad. To ga je dovelo do jedinstvenih rekorda, nevjerojatnih postignuća i poštovanja svih navijača kako doma, tako i u Španjolskoj.
Počivaj u miru, legedno!
Unatoč činjenici da je predstavljao različite klubove, gradove i vjerovanja, Radomira Antića cijeni većina nogometnih navijača Španjolske. Njegova sportska karijera ga je odvela od Srbije do Južne Afrike preko Lutona, Istanbula, Barcelone i Madrida. Njegova sportska odiseja je jedinstvena, s mnogo skretanja i iznenađujućih poteza.
Većinu svoje karijere kao nogometaša Radomir je proveo u Partizanu u Beogradu. Tamo je proveo 8 godina, a najveći uspjeh je bilo osvajanje lige Jugoslavije 1976. Ubrzo nakon osvajanja lige, Radomir zamjenjuje Vječiti derbi Beograda za onaj u Istanbulu gdje oblači žute i mornarko plave pruge kluba Fenerbahçe. Bio je uspješan i u Turskoj gdje je osvojio Süper Lige 1978., ali je proveo manje vremena na terenu zbog impresivnih igrača koji su tada igrali centar i napadača.
Antićevo prvo nogometno iskustvo u Španjolskoj je bilo u klubu Real Zaragoza koji je upravo dospio natrag u LaLigu. Zaragozu je napustio kada je imao 32 godine. Iako je bio stariji igrač, još uvijek je bio odličan u obrani. Sljedeća postaja u njegovoj nomadskoj karijeri je bila Engleska. Započeo je igrati za Luton Town pod voditeljstvom David Pleata, a stadion Kenilworth Road i navijači kluba su ga dočekali s oduševljenjem. Hattersi su se, zajedno s Antićem na obrambenoj poziciji, nakon 7 sezona vratili na vrh Engleskog nogometa, završavajući prvi u drugoj diviziji engleskog nogometa.
U međuvremenu, Antić je počeo razmišljati o poziciji trenera te je upisao tečaj u Beogradu. Do kraja prve Lutonove sezone u Premijer ligi, bilo je izgledno da će se Luton vratiti u Championship s obzirom da su finalnu utakmicu igrali s Manchester Cityjem. Sve je išlo u prilog Cityju: ako izbjegnu poraz, ostaju u Premijer ligi. Nakon ulaska s klupe, Antić uspijeva dati gol i šalje City u drugu ligu.
12 mjeseci kasnije, nakon još jedne sezone na vrhu Engleskog nogometa, Antić prestaje igrati nogomet i kreće u novu karijeru trenera. Bio je pomoćni trener Nenadu Bjekoviću i Fahrudinu Jusufu kada je Partizan osvajao prvenstva lige, dok nije napustio gnijezdo i pokušao naći sreću u Španjolskoj.
Osam godina nakon što je napustio Zaragozu, Antić se vraća kao glavni trener. Iako je klub još uvijek bio među najboljima u Španjolskoj, prelazak u Drugu ligu im je bio vrlo blizu. Kraj sezone je Zaragoza dočekala u drugoj polovici tablice, ali tada se događa neočekivano. Zaragoza počinje pobjeđivati utakmicu za utakmicom i završava na 5.mjestu i osigurava europsko natjecanje sljedeće godine. U samo 12 mjeseci, Antić je neiskusnu momčad, u kojoj su bili i kasnije zvijezde Francisco Villarroya i Juan Vizcaíno, doveo do kupa UEFA. U prvoj utakmici su uspjeli pobijediti Apollon Simassol, no drugu su igrali protiv Hamburga, momčadi koja je osvojila Europski kup nekoliko godina prije. Njemački divovi su porazili srčane Španjolce.
Antić je napustio Zaragozu 1990., nakon što ju je doveo do vrha lige. Tada je došlo do promjene trenera u Real Madridu. Nakon 5 pobjeda u LaLigi, Los Blancos su se našli u previranju. Trenera John Toshacka je u studenom zamijenio Alfredo Di Stéfano. Nakon njegovog poraza od Moskovskog Spartaka u Europskoj KupuLigi, Di Stefano također odlazi. Predsjednik Reala, Ramon Mendoza, nudi poziciju trenera Antiću, smatrajući ga dovoljno cijenjenim u Španjolskom nogometu. U 12 utakmica lige Španjolske, Antić gubi samo dvije dovodeći Real Madrid do 3. mjesta u ligi.
1991. godine, Antić u momčad dovodi Roberta Prosinečkog, osvajača naslova Najboljeg mladog igrača protekle godine, te Španjolskog šefa Luisa Enriquea. Iako je prijašnji igrač Crvene Zvezde većinu karijere u Španjolskoj patio zbog ozlijeđenog koljena, u svojoj prvoj utakmici u Realu je oduševio svojim slobodnim udarcem kojim je izjednačio protiv Barcelone (1-1). Igrač koji je najviše profitirao pod vodstvom Antića je bio Fernando Hierro. Stoper, kojem je Antić promjenio poziciju i prebacio ga u vezni red, završio je sezonu s 21 pogodkom što će mu i ostati rekord karijere.
Kao i mnogi prije i poslije njega, Antić nije mogao izvršiti prevelika očekivanja kluba. Iako je u LaLigi vodio sa 7 bodova prednosti, Antić je otpušten nakon drugog poraza u sezoni od Valencije. Ta odluka je šokirala kako navijače kluba, tako i španjolsku javnost.
Kao rezultat, Barcelona je pobijedila Real Madrid u prvenstvu prije no što je osvojila i Ligu Prvaka na Wembleyu. Antić je kasnije tu izgubljenu titulu stavio u drugi plan. Uvijek je govorio da je ponosan na to što je bio u prilici da trenira sva tri najveća španjolska kluba, ali je jednom prilikom u razgovoru za Mundo Deportivo otkrio da ga je Ramon Mendoza kasnije zvao i direktno mu priznao da je napravio veliku pogrešku, nudivši mu drugu vrstu posla u klubu.
"Mendoza me je kasnije zvao i rekao mi je da mu je najveća pogreška bila ta što me je otjerao. Nudio mi je funkciju direktora u Realu, govorio mi je da sam kulturan čovjek, da poznajem jezike. Sjedeli smo u restoranu i završio je sa: Nitko nije odbio moju ponudu. Rekao sam mu: Sigurno, ali nikad nisi sjedio sa Srbinom", otkrio je tom prilikom Antić. Nakon što je dobio otkaz u Realu, Antić je postao trener Real Ovieda.
Preuzeo je Real Oviedo nakon 21 kola u kojem se sam klub nalazio na 16 poziciji u ligi. Uspio je očuvati klub u prvoj ligi na kraju sezone. Iduće dvije sezone s Oviedom završava na respektabilnom 9 mjestu ( iako im se predviđala borba za opstanak).
I onda ono što je Antića dignulo na najviše razine, preuzimanje Atletico Madrida. Na stadion Vicente Calderón, Antić dovodi još jednog sunarodnjaka, Milinka Pantića. Za razliku od Prosinečkog, Pantić je u Španjolskoj bio nepoznat. Njegov dolazak iz Grčkog kluba Panionios je dočekan sa skepticizmom, ili čak i ismijavanjem.
„Imao sam sreće. Jednog dana sam na televiziji gledao grčku ligu i vidio Pantića kako postiže gol iz slobodnjaka. Znao sam da je on čovjek koji mi je potreban i koji će loptama hraniti napadače. Znao sam da ćemo sa dvojicom napadača imati dosta prekida oko šesnaesterca. Kada mi je Gil (predsjednik Atletica) prebacio da dovodim zemljaka, rekao sam mu da ću iz svog džepa platiti Pantićev transfer. I Gil je pristao... Pantić je u prvoj utakmici postigao gol protiv Talavere i Gil mi je odmah rekao: ’Dođavola, kakav igrač! Bio si u pravu’. Tako sam doveo Pantića...“
Devet mjeseci kasnije, Pantić je zabio pobjednički gol u finalu Copa del Rey na stadionu koji je Antiću bio vrlo poznat. Finalna utakmica između Atletica i Barcelone, u kojoj je Pantićev gol doveo do pobjede Atletica, održala se na stadionu La Romereda, kluba Real Zaragoze. Nekoliko tjedana kasnije, Atletico je postao prvak LaLige, što im nije uspjelo gotovo dva desetljeća. Na poziciji središnjeg veznog igrača bio je Diego Simeone, a Vizcaíno, kojeg je Antić već trenirao u Zaragozi, je igrao poziciju obrambenog veznog igrača.
Jesus Gil nije puno vjerovao u taj projekt i Antićeve ideje o velikom broju golova iz prekida i šampionskoj igri na kontranapade. Čudio mu se.
„Jednom je ušao u svlačionicu i vidio tablu na kojoj sam ispisao detalje za narednu utakmice, gdje pravimo prekršaje, kako se branimo od kornera, kako napadamo i takve stvari. Pitao je: ’Šta je ovo? Ovo nisam vidio nikad u životu'. Rekao sam mu: ’Naravno, jer nikad nisi bio u svlačionici Radomira Antića’. Preko 60 posto golova smo te sezone dali iz prekida. Bio je to savršeno sinkroniziran rad cijelog stručnog osoblja“.
Španjolske novine Marca su Antića usporedile s Austrijskim skladateljem Herbert von Karajanom jer je momčad „igrala poput anđela svaki tjedan“. 1996.godine, Antić je doživio najveći uspjeh kao trener Atletica. Te godine je osvojio i kup i ligu a iste godine je Real pao na 6.mjesto lige, 17 bodova iza svojih suparnika. Taj uspjeh je starijim navijačima Atletica važniji od uspjeha Simeonea kada je napravio istu stvar.
U sljedećoj sezoni se primjećuje pad forme Atletica koji su unatoč tomu uspjeli doći do četvrt-finala Lige Prvaka. Ajax je zaustavio njihov napredak kada je predsjednik Atletica Jesús Gil, imao nekoliko kontroverznih komentara o broju tamnoputih igrača u Nizozemskoj momčadi. Nakon što su sljedećih sezona osvojili 5. i 7. mjesto u ligi, Antić je otpušten. Međutim, kad je trener Arrigo Sacchi otpušten sljedeće godine, Antić se vraća na mjesto trenera.
Nakon toga, Atletico ga se nije mogao riješiti. Antić je sljedeće sezone uspio dovesti Atletico do finala Copa del Reya. Sljedeće ljeto ga je zamijenio Claudio Ranieri, ali se opet vratio na poziciju trenera kad je Talijan otpušten. Međutim, treći mandat tenera nije završio kao njegove prve godine treniranja.
Pod njegovim zadnjim vodstvom, Atletico je ispao iz LaLige, i Antić je opet otpušten. Njegov ugled je oštećen njegovim prvim pravim porazom kao trenera, ali njegova sposobnost da uspije iskoristiti ograničene resurse i njegov način pojednostavljivanja igre učinila ga je poželjnim u svakom Španjolskom klubu.
Nakon treniranja dva diva Madrida, Antić postaje trener Barcelone. Kad je 2003. godine zamijenio Louis van Gaala na mjestu trenera Barcelone, Antić je postao prvi čovjek koji je trenirao na stadionima Bernabéu, Vicente Calderón i Camp Nou. Upravi i igračima Barcelone se nije svidjela stroga rutina i ograničavajući stil igre Nizozemca Louis van Gaala. Antić je odmah to promijenio.
Oblikovao je mlade igrače poput Victora Valdésa, Xavija i Andrésa Iniestu kojima je dao slobodu da igraju na svoj način. Van Gaal je ostavio Barcelonu kada su bili 15. u ligi, ali Antić je preokrenuo situaciju i doveo ih do 6. pozicije, kao i do četvrt-finala Lige Prvaka. Unatoč impresivnog vođenja kluba, predsjednik kluba Barcelone Joan Laporta, odlučio je da neće zadržati Antića nakon 6-mjesečnog ugovora.
Iako ćete ovih dana čuti kako je Radomir Antić otkrio Xavija, Puyola, Valdesa i Iniestu, to nije tučno. Svi su oni odranije bili u timu. Ali im Antić je promijenio karijere i usmjerio ih u drugom smjeru. Na primjer, Puyol je kod Van Gala igrao desnog i lijevog beka. I to loše. Bio je jedan od igrača kojeg su najviše kritizirali. Antić ga je prebacio u srce obrane. Osjećao je da Puyol ima kvalitete koje Frank de Boer nema i da su kompatibilni u tandemu.
„Ja sam uvijek imao naviku da dođem u trening centar sat vremena ili čak još ranije, a Puyol je uvijek dolazio ranije na trening da pita šta ćemo tog dana da radimo. Imali smo fenomenalan odnos. Promijenili smo mu poziciju sa desnog beka na stopera i postao jedan od najboljih na svijetu. Mijenjao sam poziciju još petorici ili šestorici igrača“, pričao je Radomir Antić.
Nakon teške godine treniranja kluba Celta Vigo, Antić je uzeo odmor od treniranja. Barem dok ga nije nazvao Srpski nogometni savez. Samo nekoliko tjedana nakon odcijepanja Crne Gore, Srbija je započela kvalifikacije za Svjetsko Prvenstvo. Antić je izabran da ih vodi.
Samo godinu dana kasnije, Srbiji je trebala jedna pobjeda do kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Tri osvojena boda protiv Rumunjske dovela ih je do prvog mjesta u grupi, ispred finalista Svjetskog Prvenstva 2006, Francuza. Nakon lošijeg prvog poluvremena, kada je jedini gol zabio Nikola Zigić, drugo poluvrijeme je donijelo još četiri gola za Srbiju čime su se uspjeli kvalificirati za Svjetsko Prvenstvo 2010. u Južnoj Africi.
Od skromnih početaka u Partizanu i Zaragozi, preko nevjerojatnih pobjeda u Lutonu koje navijači kluba još uvijek pamte, 20-godišnju karijeru trenera Radomira Antića obilježile su njegova upornost, sloboda i naporan rad. To ga je dovelo do jedinstvenih rekorda, nevjerojatnih postignuća i poštovanja svih navijača kako doma, tako i u Španjolskoj.
Počivaj u miru, legedno!
Primjedbe
Objavi komentar