Svaka sjajna momčad uglavnom je izgrađena na temeljima, na temeljima čvrste obrane. Kroz stabilno partnerstvo u obrani, prenosi se samopouzdanje preko cijelog tima, gdje se osjećaju sigurnijim da igraju napadački nogomet uz saznanje da će njihovi suigrači patrolirati i prikrivati straga. Takvo partnerstvo zahtijeva unutrašnju kemiju između para, ali to se rijetko može pronaći i postići.
Jednom od dvojice možda nedostaju potrebne vještine da se spoji sa svojim obrambenim partnerom, možda nema pravi stav ili je možda jednostavno četvrtasta rupa u okrugloj štipaljki za veš. No, s Rio Ferdinandom i Nemanjom Vidićem postojala je savršena ravnoteža smirenosti i kaosa, kontrole i agresije. Učinio ih je najboljim stoperskim partnerstvom u Premier ligi u kasnim 2000-ima.
Ferdinand je bio prvi koji je stigao na Old Trafford, i to s velikim žarom. Odlaskom iz Leedsa, drugi put je postao najskuplji stoper na svijetu, s transferom oko 29 milijuna funti. Svoju prvu sezonu završio je pamtljivim trijumfom u Premier ligi, ali njegovi su rani dani bili zapamćeni propuštanjem testova na drogu u rujnu 2003. godine. To je rezultiralo novčanom kaznom u iznosu od 50 000 funti i suspenzijom od osam mjeseci početkom sljedećeg siječnja, čime je osigurao sebi da će propustiti ostatak sezone, početak sljedeće, kao i Euro 2004. Do Vidićevog dolaska, Ferdinand je igrao pod ulogom glavnog stopera s brojnim partnerima u obrani, uključujući Wesa Browna, Johna O'Shea i Mikaëla Silvestrea. Sve se to promijenilo u siječnju 2006.
Srbin je stigao u transferu vrijednom 7 milijuna funti iz Spartak Moskve, sitnica u usporedbi s cijenom za koje su svjetski stoperi bili plaćeni u modernom nogometu. Vidić je bio jeftin, čak i ako to u to vrijeme nije bilo jasno. United ga je uspio ukrasti pred Fiorentininim nosom; transfer u Firencu već je bio dogovoren, ali njihov nedostatak slobodnog mjesta za igrače izvan EU-a na njihovom popisu omogućio je da ga Ferguson dovede.
Adaptacija u novu momčad u sredini sezone uvijek je teška, pogotovo kad dođe u stranu zemlju tijekom zime. Vidić i drugoligaško obrambeno pojačanje Patrice Evra imali su svoje probleme, ali su ih svladali kako bi postali sastavni dijelovi Fergusonove treće i posljednje sjajne momčadi u Manchesteru. Bio je to znak za stvari koje su stigle kad je Vidić predao medalju Liga Kupa suigraču Giuseppeu Rossiju.
Dok su Vidić i Ferdinand igrali nekoliko minuta zajedno u toj polusezoni, sezona 2007/08 bila bi godina u kojoj se partnerstvo zaista i formiralo. Dodjeljivanje uspjeha u samoj sezoni samo njima bi bilo redukcionističko, ali oni su bili dio obrane koja je primila samo 22 gola u 38 ligaških utakmica. Ovo je bio tek početak.
Njihovi napori na europskoj pozornici bili su značajni. Kako je United bio ne poražen u osvajanju Lige Prvaka, u 13 utakmica primili su samo šest golova. Bio je to obrambeni dvojac na vrhuncu moći i uz elegantnog Edwina van der Sar-a između vratnica. Unitedova dvostruka kruna je zasluga cijelog tima, ali obrana je bila glavni dio toga tima.
Kao prvaci u obrani u zemlji i na kontinentu, očekivali bi da određeni standardi krenu lagano padati. Ali to nije bio slučaj u Manchester Unitedu. Natječući se u šest natjecanja, United je osvojio ligu, Liga Kup kao i Klupski Svjetski Kup. Došli su u do polufinala FA Kupa dok su izgubili utakmicu u UEFA Superkupu, te su u Ligi Prvaka pali samo superiornoj Barceloni. Nastavili bi rušiti rekorde, 1.331 minutu, a da ni u jednoj fazi natjecanja nisu primili pogodak, u nizu od 14 utakmica pobijeđenih za redom koji i danas ostaje nevjerojatno postignuće kao i u to vrijeme.
United je ostvario 28 utakmica bez primljenog gola u ligi, a obrambeni dvojac je treću sezonu zaredom imenovan u PFA Team of the Year (Tim godine). Bila je to trogodišnja dominacija čistog defanzivnog sjaja, što je vodilo ekipu do neviđenog slijeda visokih standarda na natjecanjima. Nažalost, pokazalo se da je teško proširiti više od 2009. godine.
Ferdinand je pretrpio ozljedu sezone u sezoni 2009/10, Gdje je upisao samo 13 nastupa u ligi, a slijedio ga je sa 19 u sljedećoj sezoni. Osjećalo se kao da je sada potrošena magična sila i njegov kolektivni utjecaj s Vidićem je ugašen. Zamijenili su ih Chris Smalling, Phil Jones i Jonny Evans, navodni nasljednici.
Vidić je propustio većinu sezone 2011/12 uzrokovano ozljedama koljena. Obojica su uspjela da odigraju dosta utakmica u Fergusonovoj posljednjoj sezoni, iako zasebno, osvojivši titulu u ligi. Ferdinandov jedini pogodak u sezoni je upravo bio na zadnjoj utakmici Ferguson-ove ere i upravo tako, vrata su se zatvorila za cijelu jednu dinastiju.
Ferdinand i Vidić za vlastito partnerstvo izgubili su život, a prigušila ga je dosada koju je donio David Moyes, koji dvojcu nikada nije vjerovao zajedno. Kako je United završio na sedmom mjestu u sezoni 2013/14, tako je i vatra koja je zapalila partnerstvo potpuno ugasila. Započeli su samo 15 utakmica zajedno u sezoni 2009/10, A nakon toga 25, 7, 10 i 14 u posljednjoj godini. Vidić, kultni junak i kapetan s pjesmom koju su navijači Uniteda pjevali svaku utakmicu, zaradio je nekoliko ovacija prije nego što je besplatno krenuo prema Milanu da zaigra za svoj novi klub Inter.
Ferdinand se, s druge strane, preselio u Queens Park Rangers. Bila su to zadnji potezi prije završetka obje karijere: Vidić je odigrao još jednu sezonu prije nego što je ozljeda koljena prisilila njegovu prijevremenu mirovinu u prosincu 2016., dok je Ferdinand odigrao 11 utakmica u sezoni u kojoj je QPR ispao, najavljujući svoju mirovinu nakon toga. Ni velikanima se nije pružala prilika da se oproste na najvišoj razini, ali sramota je s obzirom na njihove pojedinačne uspjehe. Ali imalo je smisla da odlaze u isto vrijeme. Jednostavno, nije bilo drugačijeg načina nego takvog.
Nema sumnje da je Manchester United definirao dvojac, oblikujući njihove karijere i ujedinjujući dva muškarca s kontrastnom snagom kako bi formirali moćnu silu. Bili su savršeni spoj svile i čelika, finoće i agresije. John Terry i Ricardo Carvalho iz Chelseaja mogli su se uskladiti s njihovim kombiniranim sposobnostima, ali sve ih je pokrivao Claude Makélélé, igrač svjetske klase. Ferdinand i Vidić, za usporedbu, nisu imali istinskog veznjaka koji ih pokriva u klasi Francuza, s Michaelom Carrickom potpuno drugačijim defenzivnim veznim igračem. Pred njima jednostavno nije trebala nikakva zaštita.
Dinamika njihovog partnerstva bila je jasna: Vidić je bio loš policajac, agresor, koji se ne bi bojao pokazati vam svoje mjesto. Bio je oštar u startovima, jak u zraku, voljan je držati loptu dalje od mreže bez obzira na posljedicu. Ferdinand je bio smireniji, uvijek prisutan i pratio je svog partnera. Njegova distribucija i tehničke vještine bili su sjajni za stopera. Ali ono što se isticalo bilo je da su mogli igrati na snagu onoga drugoga - Vidić je mogao odigrati sjajno dodavanje, a Ferdinand je bio jednako jak. Upravo ih je razumijevanje učinilo tako dominantnom obrambenom silom.
Ako njihovo nasljeđe treba dodatno objašnjavati, samo treba reći da upravo taj dvojac još uvijek moraju zamijeniti na Old Traffordu. Imaju stopere sposobne popuniti svoje stilske niše; Eric Bailly je vrlo agresivni kultni junak kojeg navijači vole, dok je Victor Lindelof igrač s odličnom kontrolom lopte koji bi mogao prosperirati u budućnosti, Harry Maguire je najskuplji stoper na Svijetu koji je izuzetno jak u skoku i fizički dominantan. No, Bailly je ozlijeđen na redovnoj bazi, Lindelof se još uvijek nije snašao u Manchesteru, a najskuplji stoper na svijetu igra na relaciji toplo - hladno, te Unitedovi problemi u obrani se i dalje nastavljaju.
Oni čeznu za dobrim starim vremenima Vidića i Ferdinanda, doba kada je obrana bila najbolji oblik napada. Njihova rastavljena momčad mogla bi koristiti strukturu koju je dvojac donio. Najviše od svega oni trebaju liderstvo, nešto što im je dvojac donio u izobilju. Unitedu i dalje nedostaje Ferguson i to je previše očigledno, ali sigurno žale za dane kada su imali najbolji stoperski par na svijetu.
Njihova mjesta u dvorani slavnog kluba sigurna su, ali njihova se ostavština proteže i dalje od toga. Kao partneri u obrani, pravili su povijest i osvajali trofeje. Definirali su stilske razlike potrebne za čvrsto partnerstvo, dok su dokazali da na njihovoj razini nije bilo nikoga u razdoblju između 2006. i 2009. godine. To ih je učinilo miljenicima kluba, Unitedovim cijenjenim draguljima na koje su ponosni oni i navijači.
Kako je sam Droga jednom rekao:
Ili kako je Ferguson napisao u svojoj autobiografiji:
Kao nepokolebljiva snaga, Vidić i Ferdinand mogu tvrditi da su jedno od najboljih obrambenih partnerstava svih vremena. Nogomet, United i Ferguson bili su zahvalni što su uživali u njihovom vrhuncu, rijetkoj mješavini kolektivnog sjaja.
Jednom od dvojice možda nedostaju potrebne vještine da se spoji sa svojim obrambenim partnerom, možda nema pravi stav ili je možda jednostavno četvrtasta rupa u okrugloj štipaljki za veš. No, s Rio Ferdinandom i Nemanjom Vidićem postojala je savršena ravnoteža smirenosti i kaosa, kontrole i agresije. Učinio ih je najboljim stoperskim partnerstvom u Premier ligi u kasnim 2000-ima.
Ferdinand je bio prvi koji je stigao na Old Trafford, i to s velikim žarom. Odlaskom iz Leedsa, drugi put je postao najskuplji stoper na svijetu, s transferom oko 29 milijuna funti. Svoju prvu sezonu završio je pamtljivim trijumfom u Premier ligi, ali njegovi su rani dani bili zapamćeni propuštanjem testova na drogu u rujnu 2003. godine. To je rezultiralo novčanom kaznom u iznosu od 50 000 funti i suspenzijom od osam mjeseci početkom sljedećeg siječnja, čime je osigurao sebi da će propustiti ostatak sezone, početak sljedeće, kao i Euro 2004. Do Vidićevog dolaska, Ferdinand je igrao pod ulogom glavnog stopera s brojnim partnerima u obrani, uključujući Wesa Browna, Johna O'Shea i Mikaëla Silvestrea. Sve se to promijenilo u siječnju 2006.
Srbin je stigao u transferu vrijednom 7 milijuna funti iz Spartak Moskve, sitnica u usporedbi s cijenom za koje su svjetski stoperi bili plaćeni u modernom nogometu. Vidić je bio jeftin, čak i ako to u to vrijeme nije bilo jasno. United ga je uspio ukrasti pred Fiorentininim nosom; transfer u Firencu već je bio dogovoren, ali njihov nedostatak slobodnog mjesta za igrače izvan EU-a na njihovom popisu omogućio je da ga Ferguson dovede.
Adaptacija u novu momčad u sredini sezone uvijek je teška, pogotovo kad dođe u stranu zemlju tijekom zime. Vidić i drugoligaško obrambeno pojačanje Patrice Evra imali su svoje probleme, ali su ih svladali kako bi postali sastavni dijelovi Fergusonove treće i posljednje sjajne momčadi u Manchesteru. Bio je to znak za stvari koje su stigle kad je Vidić predao medalju Liga Kupa suigraču Giuseppeu Rossiju.
Dok su Vidić i Ferdinand igrali nekoliko minuta zajedno u toj polusezoni, sezona 2007/08 bila bi godina u kojoj se partnerstvo zaista i formiralo. Dodjeljivanje uspjeha u samoj sezoni samo njima bi bilo redukcionističko, ali oni su bili dio obrane koja je primila samo 22 gola u 38 ligaških utakmica. Ovo je bio tek početak.
Njihovi napori na europskoj pozornici bili su značajni. Kako je United bio ne poražen u osvajanju Lige Prvaka, u 13 utakmica primili su samo šest golova. Bio je to obrambeni dvojac na vrhuncu moći i uz elegantnog Edwina van der Sar-a između vratnica. Unitedova dvostruka kruna je zasluga cijelog tima, ali obrana je bila glavni dio toga tima.
Kao prvaci u obrani u zemlji i na kontinentu, očekivali bi da određeni standardi krenu lagano padati. Ali to nije bio slučaj u Manchester Unitedu. Natječući se u šest natjecanja, United je osvojio ligu, Liga Kup kao i Klupski Svjetski Kup. Došli su u do polufinala FA Kupa dok su izgubili utakmicu u UEFA Superkupu, te su u Ligi Prvaka pali samo superiornoj Barceloni. Nastavili bi rušiti rekorde, 1.331 minutu, a da ni u jednoj fazi natjecanja nisu primili pogodak, u nizu od 14 utakmica pobijeđenih za redom koji i danas ostaje nevjerojatno postignuće kao i u to vrijeme.
United je ostvario 28 utakmica bez primljenog gola u ligi, a obrambeni dvojac je treću sezonu zaredom imenovan u PFA Team of the Year (Tim godine). Bila je to trogodišnja dominacija čistog defanzivnog sjaja, što je vodilo ekipu do neviđenog slijeda visokih standarda na natjecanjima. Nažalost, pokazalo se da je teško proširiti više od 2009. godine.
Ferdinand je pretrpio ozljedu sezone u sezoni 2009/10, Gdje je upisao samo 13 nastupa u ligi, a slijedio ga je sa 19 u sljedećoj sezoni. Osjećalo se kao da je sada potrošena magična sila i njegov kolektivni utjecaj s Vidićem je ugašen. Zamijenili su ih Chris Smalling, Phil Jones i Jonny Evans, navodni nasljednici.
Vidić je propustio većinu sezone 2011/12 uzrokovano ozljedama koljena. Obojica su uspjela da odigraju dosta utakmica u Fergusonovoj posljednjoj sezoni, iako zasebno, osvojivši titulu u ligi. Ferdinandov jedini pogodak u sezoni je upravo bio na zadnjoj utakmici Ferguson-ove ere i upravo tako, vrata su se zatvorila za cijelu jednu dinastiju.
Ferdinand i Vidić za vlastito partnerstvo izgubili su život, a prigušila ga je dosada koju je donio David Moyes, koji dvojcu nikada nije vjerovao zajedno. Kako je United završio na sedmom mjestu u sezoni 2013/14, tako je i vatra koja je zapalila partnerstvo potpuno ugasila. Započeli su samo 15 utakmica zajedno u sezoni 2009/10, A nakon toga 25, 7, 10 i 14 u posljednjoj godini. Vidić, kultni junak i kapetan s pjesmom koju su navijači Uniteda pjevali svaku utakmicu, zaradio je nekoliko ovacija prije nego što je besplatno krenuo prema Milanu da zaigra za svoj novi klub Inter.
Ferdinand se, s druge strane, preselio u Queens Park Rangers. Bila su to zadnji potezi prije završetka obje karijere: Vidić je odigrao još jednu sezonu prije nego što je ozljeda koljena prisilila njegovu prijevremenu mirovinu u prosincu 2016., dok je Ferdinand odigrao 11 utakmica u sezoni u kojoj je QPR ispao, najavljujući svoju mirovinu nakon toga. Ni velikanima se nije pružala prilika da se oproste na najvišoj razini, ali sramota je s obzirom na njihove pojedinačne uspjehe. Ali imalo je smisla da odlaze u isto vrijeme. Jednostavno, nije bilo drugačijeg načina nego takvog.
Nema sumnje da je Manchester United definirao dvojac, oblikujući njihove karijere i ujedinjujući dva muškarca s kontrastnom snagom kako bi formirali moćnu silu. Bili su savršeni spoj svile i čelika, finoće i agresije. John Terry i Ricardo Carvalho iz Chelseaja mogli su se uskladiti s njihovim kombiniranim sposobnostima, ali sve ih je pokrivao Claude Makélélé, igrač svjetske klase. Ferdinand i Vidić, za usporedbu, nisu imali istinskog veznjaka koji ih pokriva u klasi Francuza, s Michaelom Carrickom potpuno drugačijim defenzivnim veznim igračem. Pred njima jednostavno nije trebala nikakva zaštita.
Dinamika njihovog partnerstva bila je jasna: Vidić je bio loš policajac, agresor, koji se ne bi bojao pokazati vam svoje mjesto. Bio je oštar u startovima, jak u zraku, voljan je držati loptu dalje od mreže bez obzira na posljedicu. Ferdinand je bio smireniji, uvijek prisutan i pratio je svog partnera. Njegova distribucija i tehničke vještine bili su sjajni za stopera. Ali ono što se isticalo bilo je da su mogli igrati na snagu onoga drugoga - Vidić je mogao odigrati sjajno dodavanje, a Ferdinand je bio jednako jak. Upravo ih je razumijevanje učinilo tako dominantnom obrambenom silom.
Ako njihovo nasljeđe treba dodatno objašnjavati, samo treba reći da upravo taj dvojac još uvijek moraju zamijeniti na Old Traffordu. Imaju stopere sposobne popuniti svoje stilske niše; Eric Bailly je vrlo agresivni kultni junak kojeg navijači vole, dok je Victor Lindelof igrač s odličnom kontrolom lopte koji bi mogao prosperirati u budućnosti, Harry Maguire je najskuplji stoper na Svijetu koji je izuzetno jak u skoku i fizički dominantan. No, Bailly je ozlijeđen na redovnoj bazi, Lindelof se još uvijek nije snašao u Manchesteru, a najskuplji stoper na svijetu igra na relaciji toplo - hladno, te Unitedovi problemi u obrani se i dalje nastavljaju.
Oni čeznu za dobrim starim vremenima Vidića i Ferdinanda, doba kada je obrana bila najbolji oblik napada. Njihova rastavljena momčad mogla bi koristiti strukturu koju je dvojac donio. Najviše od svega oni trebaju liderstvo, nešto što im je dvojac donio u izobilju. Unitedu i dalje nedostaje Ferguson i to je previše očigledno, ali sigurno žale za dane kada su imali najbolji stoperski par na svijetu.
Njihova mjesta u dvorani slavnog kluba sigurna su, ali njihova se ostavština proteže i dalje od toga. Kao partneri u obrani, pravili su povijest i osvajali trofeje. Definirali su stilske razlike potrebne za čvrsto partnerstvo, dok su dokazali da na njihovoj razini nije bilo nikoga u razdoblju između 2006. i 2009. godine. To ih je učinilo miljenicima kluba, Unitedovim cijenjenim draguljima na koje su ponosni oni i navijači.
Kako je sam Droga jednom rekao:
Ljudi govore da sam postigao samo par pogodaka protiv Manchester Uniteda i ja bi im odgovorio kada bih postigao gol protiv Manchester Uniteda, stvarno bi bio jako jako sretan. Jer zabiti gol protiv Vidića i Ferdinanda... to znači da ste stvarno odigrali dobru utakmicu.
Ili kako je Ferguson napisao u svojoj autobiografiji:
Vidić i Ferdinand su bili kamen temeljac na kojem se cijelim tim gradio i zasnivao.
Kao nepokolebljiva snaga, Vidić i Ferdinand mogu tvrditi da su jedno od najboljih obrambenih partnerstava svih vremena. Nogomet, United i Ferguson bili su zahvalni što su uživali u njihovom vrhuncu, rijetkoj mješavini kolektivnog sjaja.
Primjedbe
Objavi komentar