Igrač koji je postao legenda nogometa 1950ih godina, koji je osvojio tri Europska Kupa, brojne ligaške titule, kontinentalne trofeje i nagradu Ballon d'Or 1958, Raymond Kopaszewski je rođen u listopadu 1931.godine.
Njegovi djed i baka su živjeli u poljskom gradu Krakowu, gradu blizu granice sa Čehoslovačkom prije no što su se preselili u Njemačku gdje su rođeni njegovi roditelji. Nakon Prvog Svjetskog rata, obitelj se preselila u Francusku. U jesen 1931, Raymond je postao treća generacija obitelji koji je rođen u drugoj zemlji. Njegova nova nacija nije znala koliko ima sreće.
Nekih 36 godina kasnije, kad je Raymond otišao u mirovinu, Kopa – njegovo ime se skratilo tijekom njegovih školskih dana – će biti slavljen kao heroj Francuske zbog svojih izvedbi na terenu i izvanrednom životu izvan njega. Francuska je njegova postignuća nagradila Chevalier of the Légion d’Honneur 1970 i Officier of the Légion d’Honneur 2007.
Svijet ga je isto nagradio: World Soccer ga je uključio u listu 100 najboljih nogometaša svih vremena, A Pele ga je uključio u svoju listu najboljih sto igrača FIFE. France Football ga je postavio na treće mjesto najboljih francuskih nogometaša 20.st, odmah iza Michel Platinija i Zinedine Zidana. 2010. godine mu je uručena nagrada predsjednika UEFA-e.
Sve ove nagrade su uručene sinu imigranata koji je rođen u Nœux-les-Mines, maloj komuni u Hauts-de-France i koji je pratio svog djeda, oca i brata u rudnike gdje je u nesreći izgubio prst svoje lijeve ruke. Iako ga je ozljeda dovela u pitanje nastavak njegovog rada u tamnom i opasnom rudniku, zemlja će se radovati jer ta ozljeda nije odvratila Kopu da se nastavi baviti nogometom.
1941.godine, za vrijeme rata, Kopa se priključio lokalnom US Nœux-les-Mines klubu gdje je ostao do 1949. Nakon uspješne sezone, sa 17 godina potpisuje za drugoligaški klub Angers, iz Francuske doline Loire gdje počinje njegova profesionalna karijera. Iako je u zapadnoj Francuskoj ostao dosta kratko, samo dvije sezone, igrao je u 60 utakmica i zabio 15 golova. Kao znak poštovanja, Les Scoites su tri tjedna nakon njegove smrti 27.ožujka 2017., promijenili ime stadiona iz Jean-Bouin stadionu u Raymond Kopa stadion.
Do 1951., njegova igra sazrijeva. Možda čak i prije lažne devetke za koju se govori da je revolucionizirala taktiku nogometu, Kopa je igrao različito od svojih suvremenika. Često je igrao poziciju udaljenu od napadačke linije gdje su mu višak vremena i prostora dopuštale brze napade i dribling. Unatoč tome, takva igra mu nije donosila mnogo golova.
Na sjeveru zemlje, novi trener Stade De Reimsa, Albert Batteux je u Kopi vidio idealni dodatak svojoj momčadi koju je htio dovesti do nove, neviđene slave. Pod prijašnjim trenerom, Henri Roeslerrom, Les Rouges-et-Blancs je osvojio svoju prvu ligašku titulu 1948/49, ali Batteux će zasjeniti tu titulu i odvesti Stade de Reims na sam vrh nogometnih klubova Europe.
Pobjedu Latinskog kupa su osigurali 1953., kada je klub pobijedio AC Milan u finalu. Osim što je to bila pobjeda Reimsa, to je bila i pobjeda Francuske. Prijašnja tri finala su klubovi Francuske Prve Lige izgubili: Benfica je porazila Bordeaux 1950; sljedeće godine je Milan ponizio Lille zabivši 5 golova; a 1952, Barcelona je porazila Nice-u s jednim golom.
U finalu, koji se igrao na Estadio Nacional u Lisabonu, Batteux je postavio Kopu za središnjeg veznog igrača, kao što je radio i cijelu sezonu, time povezujući cijelu momčad. Taj potez se pokazao dobrim kad je Kopa zabio gol u 30. minuti. Središnji napadač Bram Appel je udvostručio vodstvo početkom drugog poluvremena, ali je Kopa zadao coup de grâce (francuski naziv za završni udarac) zabivši treći gol u zadnjih 15 min. utakmice.
Francuz je tako postao drugi igrač s najvećim brojem golova na natjecanju, što je otvorilo apetit za trijumfom u Europskom natjecanju koje će prvo probuditi nadu, zatim očekivanja i napokon razočaranje prije no što dođe do serije uspjeha.
De Reims nastavlja sa osvajanjem Lige 1953. i 1955. čime su si osigurali poziv na natjecanje Europskog Kupa sljedeće sezone. Do tada, Kopa je pozvan u reprezentaciju koju je vodio Pierre Piabot kojeg će zamijeniti Batteux nekoliko godina kasnije. Upravo u plavom dresu Francuske će Kopa postati poznat i južno od Pirineja.
17.ožujka 1955, Francuska je igrala prijateljsku utakmicu sa Španjolskom. Francuska reprezentacija je imala mnogo igrača iz kluba de Reims: uključujući Kopu tu su bili obrambeni igrači Robert Jonquet i Roger Marche koji je istodobno bio i kapetan te napadači Rene Bliard i Leon Glovacki. Za Španjolsku Reprezentaciju su igrali većinom članovi kluba Real Madrid: Luis Molowny, Marcos Alonso (Marquitos), Rafael Lesmes, Miguel Muñoz i Héctor Rial. Nitko to nije znao u to vrijeme, ali Kopa će samo godinu dana kasnije isto biti dio Realove momčadi.
Prijateljska utakmica se održala na Realovom stadionu Chamartin – kojega se nastavlja zvati tim imenom iako je dobio naziv po predsjedniku kluba Santiagu Benabeu nekoliko mjeseci ranije. Stadion će biti Kopin novi dom.
Bila je to prilika da impresionira španjolske navijače, medije i čelnike Real Madrida, što je Kopa i učinio svojom izvanrednom igrom. Kapetan momčadi i zvijezda Atletica Agustin Ganza, zabio je gol već u 10. minuti utakmice i time doveo Španjolce u vodstvo. Kopa je vodio svoju momčad, osiguravši da su uvijek u igri zato ne čudi da je izjednačio sa Španjolcima 10 min. prije poluvremena. Drugo poluvrijeme se nastavilo u istom tonu, a kada je gol Jean Vincenta doveo do pojede Francuske, bilo je to zasluženo.
Sljedeći dan, Marca (časopis) je opisala Kopinu izvedbu kao perfektnom i nazvali su ga „Mali Napoleon“. Sljedeći put kad se susretnu momčadi Reimsa i Reala, bit će to više u natjecateljskom nego u prijateljskom tonu. Utakmica će se odigrati 13-tog lipnja sljedeće godine gdje će se timovi naći u finalu Europskog Kupa. Do tada, iako će još uvijek nositi crvenu boju Reimsa, Kopa je već potpisao ugovor za Real Madrid.
Prvi Europski Kup je bio dosta drukčiji od kupa današnjeg nogometa. Nije bilo velike novčane nagrade, utakmice nisu igrale prvaci država već klubovi koje je izabrao francuski časopis L’Equipe i nije bilo čudno da se klubovi povuku iz natjecanja. Primjer je Chelsea (prvak Engleske) koji se povukao jer nije htio ugroziti svoje mogućnosti u Engleskoj Ligi (uz opomenu Engleskog Ligaškog Saveza). Takvo otočno razmišljanje nije bilo ništa novo. Suparnici prvih kola natjecanja nisu birani slučajno već su ih birali organizatori.
Real Madrid je prvo pobijedio Servette, a njihova pobjeda nad Beogradskim Partizanom 4-0 na domaćem terenu se našla pod znakom upitnikom kada je Partizan pobijedio 3-0 u uzvratnoj utakmici i umalo prošao dalje. U polufinalu, pobjeda od 4-2 doma je bila dovoljna da zasjeni poraz od 2-1 u povratnoj utakmici i tako je španjolski klub prošao AC Milan i našao se u finalu.
Reims je porazio danski klub Aarhus prije no što je u četvrt-finalu eliminirao klub Voros Lobogo koji je igrao umjesto Honveda. Pobjeda 3-0 protiv Škota iz Hibernije je potvrdila njihovo mjesto u finalu koje će se odigrati na Parku Prinčeva u Parizu.
Unatoč tome što je kroz natjecanje igrao vrlo dobro, Kopa nije uspio zabiti gol u finalu. Njegova sposobnost je značila da se njegova vrijednost u momčadi ne mjeri samo brojem golova. Tijekom brojnih utakmica upravo je njegov miran pristup igri omogućio da Reims dođe do finala.
Španjolski klub je već neko vrijeme želio Francuza u svojim redovima i međunarodna utakmica prošle godine je samo potvrdila mišljenje da će Kopa biti neprocjenjiv dodatak momčadi. Njegove mogućnosti su na terenu su učinile Kopu gotovim igračem koji može igrati na najvišoj razini.
Osim utakmice u španjolskom glavnom gradu, Kopa je briljirao za Les Bleus gdje je zabio 13 golova u 23 utakmice. Predsjednik kluba Santiago Bernabeu ga je htio u Realu i ugovor za 38.000 funti je sklopljen nekoliko dana prije finala kupa.
Takav scenarij se ne bi tolerirao u današnje vrijeme – čak je i tada bio neobičan. Ako ne bude odigrao utakmicu na vrhuncu protiv svoje buduće momčadi, uslijedila bi brojna pitanja i kritiziranje. Batteux se međutim uopće nije bojao uključiti Kopu u momčad, vjerujući u njegov profesionalizam i privrženost klubu.
Činilo se da će odluka trenera biti opravdana. U prvih 10 min., golovima Leblonda i Tenlina, Reims je poveo sa dva gola razlike, a Kopa je bio nadahnut vodeći igru i i francuski napad. Sve se činilo izgubljenim za Španjolce. Ali bila je to ipak lažna nada.
Samo 4 minute nakon drugog gola, Alfredo Di Stefano je zabio gol izdaleka, a pola sata nakon početka utakmica nestala je nevjerojatna prednost Francuza kada je Hector Rial zabio gol za 2-2.
Nakon poluvremena, utakmica se nastavila istim žarom. Kopa je još uvijek vodio utakmicu i Batteux je bio siguran da će njegova momčad opet zabiti gol. Ali hoće li moći spriječiti Španjolce da učine isto? Jedna stvar je bila sigurna: bit će još golova. Prošlo je 15 minuta drugog poluvremena kad je došao novi gol i Francuzi su opet poveli. Dodavanje sa lijevog krila je omogućilo Michelu Hidalgu, čovjeku koji je postao trener Les Bleusa 20 godina kasnije i koji je inspirirao legendarnog Carre Magiquea. Hoće li ovaj gol napokon osigurati Reimsu titulu?
Odgovor se nije morao dugo čekati. Marquitos, inače igrač na poziciji stopera se našao u napadačkoj ulozi. Ne naviknut na takvu poziciju, mučio se s kontrolom lopte ali je uspio pucati prema golu i začudo postići pogodak usprkos golmanu Rene Jacqueta da zaustavi loptu. Reims je poveo dva puta, da bi im san da postanu Europski prvaci ubrzo oduzeli Španjolci. To se činio kao odlučujući trenutak.
Njihova šansa za pogotkom nije došla, a kada je Rial zabio četvrti gol u zadnjih 10 minuta utakmice, Real Madrid je prvi puta poveo. Francuska munja je zaustavljena i Kopine nade su se pretvorile u razočaranje. Za njega, ako ne za ostale igrače u crvenim dresovima tog lipanjskog dana u Parizu, iskupljenje će doći u sljedeće tri godine u kojima je profitirao u Madridu.
Koliko je Kopa bio dobar u to doba? Dovoljno je reći da je unatoč porazu u finalu i konkurenciji igrača koji su uništili njegov san bio treći igrač u glasanju za dobitnika Ballon d’Or 1956..
Neizbježno, natrag u Francuskoj mnogi su ga krivili za poraz govoreći da ga je transfer u najmanju ruku uzdrmao ako ne i uzrokovao nedostatak truda. S obzirom da je bio ključna figura u napadu francuskog kluba koji je zabio tri gola, i unatoč tome što ga je cijelu utakmicu pratio Munoz koji je trebao spriječiti njegovu uključenost u igru, takve tvrdnje su bile bez pokrića, a uzrokovale su ih melankolija i razočaranje.
Sjedeće sezone, trijumf Reala se nastavlja. Pod novim argentinskim menadžerom Luisom Carrnigliom, događaju se brojne promjene, no Kopa ostaje jedan od ključnih igrača kluba. Zadržali su naslov Lige, sa tri boda više od Atletico Madrida. Kopa je igrao u 27 od 30 utakmica i zabio 8 golova – jedan je zabio protiv Barcelone baš na svoj rođendan – i duplo toliko asistencija.
Kampanja za Europski Kup počinje zadnjeg dana listopada. Real Madrid putuje u Royal Antwerp i vraća se doma sa pobjedom od 2-1. U domaćoj utakmici su zabili još 6 golova, A Kopa je zabio pretposljednji gol.
Ako vam 6 golova izgleda impresivno, u četvrt finalu su porazili Sevillu sa 8 golova razlike, Kopa također zabio gol. Izjednačena utakmica 2-2 u Andaluziji im je osigurala plasman u polufinale. U polufinalu su igrali s mađarskim klubom Vasas koji su porazili u Madridu 4-0 nakon što su u Budimpešti bili poraženi 2-0. Real Madrid se tako treći puta zaredom našao u finalu Europskog Kupa.
Utakmica će se održati na stadionu Heysel u Bruxellesu, a igrat će se protiv Milana. U vrlo izjednačenoj utakmici, prvo poluvrijeme se odigralo bez golova, da bi u 60. minuti Talijani zabili. Juan Alberto Schiaffino je bio najviše plaćeni nogometaš Svijeta kada ga je Milan kupio od Urugvajskog Penarola za 52 milijuna lira, a da je toliko i vrijedan je dokazao zabivši gol izvan kaznenog prostora.
15 minuta kasnije, Joseito je izmučio dva obrambena igrača Milana na desnoj strani prije no što je dodao loptu Di Stefanu koji je smirio loptu i zabio gol. Sa samo 15 minuta prije kraja, sljedeći gol će biti odlučujući i kada je došao samo 3 minute kasnije, Talijani su slavili. Još jedan udarac izdaleka, ovoga puta je pucao Ernesto Grillo, iznenadio je Juana Alonsa i Real Madrid je gubio.
Samo 120 sekundi kasnije, loptu dobiva Kopa koji ju izuzetno spretno kontrolira i dodaje Rialu, sve samo u jednom fluidnom pokretu. Asistencija se isplatila jer Rial zabija za Španjolce. Real Madrid je izjednačio i po prvi puta, finale Europskog Kupa ulazi u produžetke.
S obzirom da su obje momčadi bile umorne, ishod utakmice je odlučila pogreška u obrani. Loptu, koja neometano prolazi kroz noge talijanskih obrambenih igrača i kasnije nespremnog golmana Narcisa Soldana, u gol zabija Gento. Real Madrid još jednom osvaja kup, Kopa drugi trofej i nastavlja se dominacija Madrida na kontinentu.
U Španjolskoj su se stvari odvijale malo drukčije. Pod vodstvom Helenija Herrere, Barcelona zauzima prvo mjesto u LaLigi, i to sa čak 4 boda ispred Reala. Naslov će zadržati i sljedeće godine, ali do tada je Kopa već napustio Španjolsku. Unatoč tomu što je izgubio od Blaugrane, Kopina sezona 1958/59 obilježena je dolaskom jednog od njegovih nogometnih heroja – Mađara Ferenca Puskasa na Santiago Bernabeu.
Francuz je bio prisutan na Wembleyu 1953. kada su čudesni Mađari vođeni Puskasom, porazili Engleze i tako raspršili vjerovanja da su Tri Lava nepobjediva. Bila je to izvedba koja je inspirirala Kopu, i kada je Puskas došao u Španjolsku, za Kopu, kao i za navijače, bilo je to ostvarenje sna. (više o mađarskoj "Lakoj Konjici" možete pročitati ovdje).
Real Madrid je sada u napadu imao Kopu, Riala, Di Stefana, Puskasa i Gentu. Kao što se događa i sa brojnim drugim stvarima koje izgledaju dobro na papiru, nije bilo kemije. Rial se pokušao prilagoditi poziciji desnog napadača, a Kopa će igrati samo 11 utakmica sa svojim herojem. Iako je to bila prva i posljednja sezona u Španjolskoj u kojoj Kopa nije osvojio titulu La Lige, bila je i najbolja što se tiče njegove forme; zabio je 10 golova u prvenstvu. Najpoznatija utakmica je bila ona protiv Atletica. Vodeći napad, zabio je gol i natjerao obrambene igrače Chuza, Calleja i golmana Pazosa na takav ples da im je na kraju utakmice trebao madrac koji proizvodi Los Colchoneros.
Iako su izgubili naslov, Europski Kup je bila drukčija priča i finale, koje su se održalo 3.lipnja 1959. u Neckarstadionu u Stuttgartu, će označiti vrlo dirljiv trenutak za Kopu. Samo nekoliko tjedana nakon utakmice s Atleticom, pročulo se da će osvojiti Ballon d'Or. Glasanje u časopisu France Football ga je dovelo u prednost pred njemačkim napadačem Helmutom Rahnom i njegovim sunarodnjakom Just Fontaineom koji je zamijenio Kopu u Stade de Reimsu i s kojim će se susresti u finalu u Stuttgartu.
Put Reala prema finalu je započeo je utakmicom protiv Beşiktaşa. U domaćoj utakmici su Turke porazili 2-0, s Kopom koji je zabio važan drugi gol, a u gostima su igrali izjednačeno. Četvrtfinale su odigrali protiv Wiener Sport Cluba koji se pokazao vrlo težak protivnik. U Austriji su odigrali bez golova, no utakmica u Madridu pokazuje posve drukčiju priču; Kopa, Mateos, Di Stefano, Rial i Gento zabijaju zajedno 7 golova.
Činilo se da je finale osigurano, no onda im je u polufinale došao Atletico. Međutim, Puskas je sada bio u momčadi i njegov doprinos će biti ključan u odlučivanju utakmice.
Prva utakmica se igrala doma pred 120,000 navijača. Svi su se utišali kada se Chuzo osvetio Kopi za utakmicu ranije i zabio gol nakon 13 minuta igre. Di Stefano je izjednačio, a Puskas ih je odveo u pobjedu. Kopa nije mogao igrati zbog ozljede i bez njegovih odigravanja i asistencija, momčad je bila zadovoljna i pobjedom od samo jednog gola razlike.
Carniglia je Kopu stavio u igru u gostujućoj utakmici, ali je prošla prilika da poboljšaju svoje vodstvo. Kad je Enrique Collar osigurao vodstvo za Atletico prije poluvremena, rezultat je bio izjednačen i još jedan njihov gol bi označio ispadanje Reala iz natjecanja. Više nije bilo golova; bilo je potrebno doigravanje koje bi odlučilo koja momčad Madrida će nositi zastavu Španjolaca u finalu.
Šest dana kasnije, na neutralnom terenu La Romareda, stadionu kluba Real Zaragoze, odlučit će se finalist. Stavljajući Kopu u igru, Real započinje utakmicu s pet već spomenutih igrača u napadu. Iako ta postava nije uvijek bila uspješna, u ovoj utakmici su uspjeli iznenaditi. Di Stefano ih je poveo u vodstvo samo nakon 15 minuta, ali je Collar izjednačio samo dvije minute kasnije. Penal koji je zabio Puskas je osigurao da se Real ponovno nađe u finalu Europskog Kupa.
U finalu će se susresti s Stade de Reims i najboljim napadačem natjecanja, Just Fontaineom čijih 10 golova su osigurali Reimsu drugi pokušaj osvajanja Europskog Kupa.
Ako se u finalu 1956. igrao napadački nogomet u kojem su obje momčadi bile izjednačene do posljednjih minuta utakmice, ova utakmica je bila vrlo različita. Reims je zabio 13 golova na putu do finala i u Fontaineu su imali svoje najubojitije oružje. Nažalost za Francuze, to oružje će zatajiti.
Real Madrid je imao svoje vlastite probleme. Puskas je bio ozlijeđen i nije mogao igrati, ali je Carniglia imao sreće što je na njegovo mjesto u napadu mogao postaviti Enrique Mateosa. Povjerenje trenera u Španjolca se isplatilo.
Utakmica je trajala tek 100 sekundi kad je Mateos uzeo loptu s lijeve strane terena, ušao u kazneni prostor i vanjskim dijelom noge zabio gol Dominicu Colonni uz sami rub mreže. U prvom finalu je Real morao čekati skoro sami kraj utakmice da povedu protiv Reimsa, sada se to dogodilo na samom početku utakmice.
Njemački sudac je Albrecht Dusch je sudio penal kada je Mateos u kaznenom prostoru pao. S obzirom da je Puska bio odsutan, Španjolac je odlučio pucati ali mu je gol obranio Colonna koji je skočio udesno i loptu bacio preko gola i time spasio Reims.
Stvari su krenule za Francuze kada je Jean Vincent gurnuo Kopu koji je morao izaći s terena i tražiti liječničku pomoć. Vratit će se u igru, ali je ostatak utakmice bio nevidljiv. Carniglia je kasnije rekao da ozljeda nije bila toliko velika kao što je Kopa htio da svi misle i da ju je iskoristio kao ispriku da se ne mora toliko truditi na terenu. Mišljenje će kasnije događaji dovesti u neizvjesnu vjerodostojnost, kao što je bilo i s mišljenjem francuskih navijača nakon finala 1956..
No takve tvrdnje postaju nebitne nakon poluvremena kada Di Stefanu puca s ruba kaznenog prostora i zabija gol. Francuzi su se trudili, ali nisu mogli proći Realovu obranu, a šanse za pobjedom su im se još i više smanjile kako Fontaine nije mogao zabiti gol. Real Madrid je četvrti put osvojio Europski Kup, a Kopa treći trofej Europskog prvaka, no njegovo vrijeme s Realom se približava kraju.
Klub je htio da potpiše još jedan ugovor i ponudili su mu povećanje plaće, ali u tom razdoblju karijere, Kopi nije bio toliko važan novac. Kopa bi govorio: „Tri godine koje sam proveo u Real Madridu su bile nezaboravne“, igrajući najbolji nogomet svog života u glavnom gradu Španjolske. Međutim, njegova žena, sestra suigrača iz Angersa, se nikad nije navikla na život u Španjolskoj i htjela se vratiti u Francusku. To je bio odlučujući faktor.
Njegovi djed i baka su živjeli u poljskom gradu Krakowu, gradu blizu granice sa Čehoslovačkom prije no što su se preselili u Njemačku gdje su rođeni njegovi roditelji. Nakon Prvog Svjetskog rata, obitelj se preselila u Francusku. U jesen 1931, Raymond je postao treća generacija obitelji koji je rođen u drugoj zemlji. Njegova nova nacija nije znala koliko ima sreće.
Nekih 36 godina kasnije, kad je Raymond otišao u mirovinu, Kopa – njegovo ime se skratilo tijekom njegovih školskih dana – će biti slavljen kao heroj Francuske zbog svojih izvedbi na terenu i izvanrednom životu izvan njega. Francuska je njegova postignuća nagradila Chevalier of the Légion d’Honneur 1970 i Officier of the Légion d’Honneur 2007.
Svijet ga je isto nagradio: World Soccer ga je uključio u listu 100 najboljih nogometaša svih vremena, A Pele ga je uključio u svoju listu najboljih sto igrača FIFE. France Football ga je postavio na treće mjesto najboljih francuskih nogometaša 20.st, odmah iza Michel Platinija i Zinedine Zidana. 2010. godine mu je uručena nagrada predsjednika UEFA-e.
Sve ove nagrade su uručene sinu imigranata koji je rođen u Nœux-les-Mines, maloj komuni u Hauts-de-France i koji je pratio svog djeda, oca i brata u rudnike gdje je u nesreći izgubio prst svoje lijeve ruke. Iako ga je ozljeda dovela u pitanje nastavak njegovog rada u tamnom i opasnom rudniku, zemlja će se radovati jer ta ozljeda nije odvratila Kopu da se nastavi baviti nogometom.
1941.godine, za vrijeme rata, Kopa se priključio lokalnom US Nœux-les-Mines klubu gdje je ostao do 1949. Nakon uspješne sezone, sa 17 godina potpisuje za drugoligaški klub Angers, iz Francuske doline Loire gdje počinje njegova profesionalna karijera. Iako je u zapadnoj Francuskoj ostao dosta kratko, samo dvije sezone, igrao je u 60 utakmica i zabio 15 golova. Kao znak poštovanja, Les Scoites su tri tjedna nakon njegove smrti 27.ožujka 2017., promijenili ime stadiona iz Jean-Bouin stadionu u Raymond Kopa stadion.
Do 1951., njegova igra sazrijeva. Možda čak i prije lažne devetke za koju se govori da je revolucionizirala taktiku nogometu, Kopa je igrao različito od svojih suvremenika. Često je igrao poziciju udaljenu od napadačke linije gdje su mu višak vremena i prostora dopuštale brze napade i dribling. Unatoč tome, takva igra mu nije donosila mnogo golova.
Na sjeveru zemlje, novi trener Stade De Reimsa, Albert Batteux je u Kopi vidio idealni dodatak svojoj momčadi koju je htio dovesti do nove, neviđene slave. Pod prijašnjim trenerom, Henri Roeslerrom, Les Rouges-et-Blancs je osvojio svoju prvu ligašku titulu 1948/49, ali Batteux će zasjeniti tu titulu i odvesti Stade de Reims na sam vrh nogometnih klubova Europe.
Pobjedu Latinskog kupa su osigurali 1953., kada je klub pobijedio AC Milan u finalu. Osim što je to bila pobjeda Reimsa, to je bila i pobjeda Francuske. Prijašnja tri finala su klubovi Francuske Prve Lige izgubili: Benfica je porazila Bordeaux 1950; sljedeće godine je Milan ponizio Lille zabivši 5 golova; a 1952, Barcelona je porazila Nice-u s jednim golom.
U finalu, koji se igrao na Estadio Nacional u Lisabonu, Batteux je postavio Kopu za središnjeg veznog igrača, kao što je radio i cijelu sezonu, time povezujući cijelu momčad. Taj potez se pokazao dobrim kad je Kopa zabio gol u 30. minuti. Središnji napadač Bram Appel je udvostručio vodstvo početkom drugog poluvremena, ali je Kopa zadao coup de grâce (francuski naziv za završni udarac) zabivši treći gol u zadnjih 15 min. utakmice.
Francuz je tako postao drugi igrač s najvećim brojem golova na natjecanju, što je otvorilo apetit za trijumfom u Europskom natjecanju koje će prvo probuditi nadu, zatim očekivanja i napokon razočaranje prije no što dođe do serije uspjeha.
De Reims nastavlja sa osvajanjem Lige 1953. i 1955. čime su si osigurali poziv na natjecanje Europskog Kupa sljedeće sezone. Do tada, Kopa je pozvan u reprezentaciju koju je vodio Pierre Piabot kojeg će zamijeniti Batteux nekoliko godina kasnije. Upravo u plavom dresu Francuske će Kopa postati poznat i južno od Pirineja.
17.ožujka 1955, Francuska je igrala prijateljsku utakmicu sa Španjolskom. Francuska reprezentacija je imala mnogo igrača iz kluba de Reims: uključujući Kopu tu su bili obrambeni igrači Robert Jonquet i Roger Marche koji je istodobno bio i kapetan te napadači Rene Bliard i Leon Glovacki. Za Španjolsku Reprezentaciju su igrali većinom članovi kluba Real Madrid: Luis Molowny, Marcos Alonso (Marquitos), Rafael Lesmes, Miguel Muñoz i Héctor Rial. Nitko to nije znao u to vrijeme, ali Kopa će samo godinu dana kasnije isto biti dio Realove momčadi.
Prijateljska utakmica se održala na Realovom stadionu Chamartin – kojega se nastavlja zvati tim imenom iako je dobio naziv po predsjedniku kluba Santiagu Benabeu nekoliko mjeseci ranije. Stadion će biti Kopin novi dom.
Bila je to prilika da impresionira španjolske navijače, medije i čelnike Real Madrida, što je Kopa i učinio svojom izvanrednom igrom. Kapetan momčadi i zvijezda Atletica Agustin Ganza, zabio je gol već u 10. minuti utakmice i time doveo Španjolce u vodstvo. Kopa je vodio svoju momčad, osiguravši da su uvijek u igri zato ne čudi da je izjednačio sa Španjolcima 10 min. prije poluvremena. Drugo poluvrijeme se nastavilo u istom tonu, a kada je gol Jean Vincenta doveo do pojede Francuske, bilo je to zasluženo.
Sljedeći dan, Marca (časopis) je opisala Kopinu izvedbu kao perfektnom i nazvali su ga „Mali Napoleon“. Sljedeći put kad se susretnu momčadi Reimsa i Reala, bit će to više u natjecateljskom nego u prijateljskom tonu. Utakmica će se odigrati 13-tog lipnja sljedeće godine gdje će se timovi naći u finalu Europskog Kupa. Do tada, iako će još uvijek nositi crvenu boju Reimsa, Kopa je već potpisao ugovor za Real Madrid.
Prvi Europski Kup je bio dosta drukčiji od kupa današnjeg nogometa. Nije bilo velike novčane nagrade, utakmice nisu igrale prvaci država već klubovi koje je izabrao francuski časopis L’Equipe i nije bilo čudno da se klubovi povuku iz natjecanja. Primjer je Chelsea (prvak Engleske) koji se povukao jer nije htio ugroziti svoje mogućnosti u Engleskoj Ligi (uz opomenu Engleskog Ligaškog Saveza). Takvo otočno razmišljanje nije bilo ništa novo. Suparnici prvih kola natjecanja nisu birani slučajno već su ih birali organizatori.
Real Madrid je prvo pobijedio Servette, a njihova pobjeda nad Beogradskim Partizanom 4-0 na domaćem terenu se našla pod znakom upitnikom kada je Partizan pobijedio 3-0 u uzvratnoj utakmici i umalo prošao dalje. U polufinalu, pobjeda od 4-2 doma je bila dovoljna da zasjeni poraz od 2-1 u povratnoj utakmici i tako je španjolski klub prošao AC Milan i našao se u finalu.
Reims je porazio danski klub Aarhus prije no što je u četvrt-finalu eliminirao klub Voros Lobogo koji je igrao umjesto Honveda. Pobjeda 3-0 protiv Škota iz Hibernije je potvrdila njihovo mjesto u finalu koje će se odigrati na Parku Prinčeva u Parizu.
Unatoč tome što je kroz natjecanje igrao vrlo dobro, Kopa nije uspio zabiti gol u finalu. Njegova sposobnost je značila da se njegova vrijednost u momčadi ne mjeri samo brojem golova. Tijekom brojnih utakmica upravo je njegov miran pristup igri omogućio da Reims dođe do finala.
Španjolski klub je već neko vrijeme želio Francuza u svojim redovima i međunarodna utakmica prošle godine je samo potvrdila mišljenje da će Kopa biti neprocjenjiv dodatak momčadi. Njegove mogućnosti su na terenu su učinile Kopu gotovim igračem koji može igrati na najvišoj razini.
Osim utakmice u španjolskom glavnom gradu, Kopa je briljirao za Les Bleus gdje je zabio 13 golova u 23 utakmice. Predsjednik kluba Santiago Bernabeu ga je htio u Realu i ugovor za 38.000 funti je sklopljen nekoliko dana prije finala kupa.
Takav scenarij se ne bi tolerirao u današnje vrijeme – čak je i tada bio neobičan. Ako ne bude odigrao utakmicu na vrhuncu protiv svoje buduće momčadi, uslijedila bi brojna pitanja i kritiziranje. Batteux se međutim uopće nije bojao uključiti Kopu u momčad, vjerujući u njegov profesionalizam i privrženost klubu.
Činilo se da će odluka trenera biti opravdana. U prvih 10 min., golovima Leblonda i Tenlina, Reims je poveo sa dva gola razlike, a Kopa je bio nadahnut vodeći igru i i francuski napad. Sve se činilo izgubljenim za Španjolce. Ali bila je to ipak lažna nada.
Samo 4 minute nakon drugog gola, Alfredo Di Stefano je zabio gol izdaleka, a pola sata nakon početka utakmica nestala je nevjerojatna prednost Francuza kada je Hector Rial zabio gol za 2-2.
Nakon poluvremena, utakmica se nastavila istim žarom. Kopa je još uvijek vodio utakmicu i Batteux je bio siguran da će njegova momčad opet zabiti gol. Ali hoće li moći spriječiti Španjolce da učine isto? Jedna stvar je bila sigurna: bit će još golova. Prošlo je 15 minuta drugog poluvremena kad je došao novi gol i Francuzi su opet poveli. Dodavanje sa lijevog krila je omogućilo Michelu Hidalgu, čovjeku koji je postao trener Les Bleusa 20 godina kasnije i koji je inspirirao legendarnog Carre Magiquea. Hoće li ovaj gol napokon osigurati Reimsu titulu?
Odgovor se nije morao dugo čekati. Marquitos, inače igrač na poziciji stopera se našao u napadačkoj ulozi. Ne naviknut na takvu poziciju, mučio se s kontrolom lopte ali je uspio pucati prema golu i začudo postići pogodak usprkos golmanu Rene Jacqueta da zaustavi loptu. Reims je poveo dva puta, da bi im san da postanu Europski prvaci ubrzo oduzeli Španjolci. To se činio kao odlučujući trenutak.
Njihova šansa za pogotkom nije došla, a kada je Rial zabio četvrti gol u zadnjih 10 minuta utakmice, Real Madrid je prvi puta poveo. Francuska munja je zaustavljena i Kopine nade su se pretvorile u razočaranje. Za njega, ako ne za ostale igrače u crvenim dresovima tog lipanjskog dana u Parizu, iskupljenje će doći u sljedeće tri godine u kojima je profitirao u Madridu.
Koliko je Kopa bio dobar u to doba? Dovoljno je reći da je unatoč porazu u finalu i konkurenciji igrača koji su uništili njegov san bio treći igrač u glasanju za dobitnika Ballon d’Or 1956..
Neizbježno, natrag u Francuskoj mnogi su ga krivili za poraz govoreći da ga je transfer u najmanju ruku uzdrmao ako ne i uzrokovao nedostatak truda. S obzirom da je bio ključna figura u napadu francuskog kluba koji je zabio tri gola, i unatoč tome što ga je cijelu utakmicu pratio Munoz koji je trebao spriječiti njegovu uključenost u igru, takve tvrdnje su bile bez pokrića, a uzrokovale su ih melankolija i razočaranje.
Nakon što je s Reimsom osvojio dva naslova Francuske i vodio momčad do završnog turnira u Europskom Kupu 1956. godine, Kopa se pridružio Madridu za 52 milijuna franaka, što je u to vrijeme bila visoka cijena za igrača.
"Takvi transferi su u to vrijeme bili rijetki", rekao je sam u intervjuu FIFA-i 2013. godine "Ne znam zapravo koliko bi to danas bilo, ali u to je vrijeme to bilo ekvivalent triju kuća."
"Bilo kako bilo", dodao je, "Reims je imao koristi od tog novca. Još više su ojačali kupnjom trojice internacionalca u Just Fontaineu, Rogeru Piantoniju i Jean Vincentu. Tako sam uspio biti od koristi. "
U Španjolskoj će stvari biti potpuno drugačije. Tijekom svoje tri sezone sa Los Blancos, Kopa će se vratiti u finale Europskog Kupa i svaki puta će ga osvojiti. Također će dva puta osvojiti naslov La Lige i Latinski kup gdje je njegova momčad porazila Benficu jednim golom 1957., zadnji puta u održavanju tog kupa.
Igrat će preko 100 utakmica za Real Madrid, a ako se njegov broj golova od 30 čini malen – ako usporedimo s brojem golova ostalih vrhunskih igrača tadašnjeg vremena – vrijedno je spomenuti da je njegovo driblanje i intuitivna igra doprinijela brojnim golovima njegovih suigrača.
Kopa je bio svjestan svojih dragocjenih trenutaka u klubu. To je bio vrhunac njegove karijere. Kopa je tako mislio: “Igrao sam za najbolju momčad u Svijetu“, tvrdio je. Mnogi se slažu s tom izjavom. Bilo je to trijumfalno doba, međutim, Kopin prvi dan u novom klubu nije bio pokazatelj takvog uspjeha.
Prvi dan u bilo kojem klubu može biti težak. Ako si novi klinac u gradu koji dolazi u grupu već poznatih zvijezda, kompleksnost se može ubrzati za stupanj ili više. Došavši na teren, Kopa je vidio Di Stefana kako se sagnuo da zaveže vezicu. Vidjevši to kao priliku da se predstavi, Kopa mu je prišao. Argentinac ga je potpuno ignorirao. Ili ga nije vidio ili je želio dokazati svoj status glavnog igrača kluba. Bila je to neverbalna uvreda, ali je kasnije zaboravljena i igrači su izgradili prijateljstvo na i izvan terena.
4.listopada 1956, Real Madrid je organizirao utakmicu protiv Francuskog kluba Sochaux kao način prezentiranja novog igrača navijačima. Utakmica koja se pretvorila u nered 14-1, završena je veličanstveno, a Kopa je postigao hat-trick. Samo dva tjedna kasnije, debitirao je u LaLigi protiv Jaena u napadačkoj ulozi zajedno s Marsalom, Di Stéfanom, Mateosom i Gentom. Los Blancos su pobijedili 7-1, a Kopa je zabio zabio svoj prvi gol.
Real je osigurao naslov Lige, 5 bodova ispred Barcelone i Seville. U svojoj debitantskoj sezoni, u svoje 22 utakmice, Kopa je zabio golove protiv Atletico Madria, Osasune, Valladolide i Athletica u zastrašujućoj atmosferi San Mamesa u Bilbau. Također su trebali obraniti Europski Kup.
U početku se činilo kao da će branitelji naslova ispasti u prvom krugu. Igrajući protiv austrijskog Rapid Wiena, Španjolci su pobijedili na domaćem terenu zahvaljujući golovima Di Stefana i Marsala 4-2. To se činilo dovoljno za prolazak dalje. Međutim, povratak u bečki Praterstadion je bio noćna mora. Prije kraja poluvremena, Ernst Happel je postigao hat-trick koji bi značio izbacivanje Španjolaca iz prvog kruga. Međutim, Di Stefano zabija gol i počinje doigravanje. Ispred 100,000 navijača u Bernabeu, Los Blancos pobjeđuje 2-0, a Kopa daje odlučujući gol.
Četvrt-finale protiv Nice-a nije bilo toliko teško. Pobjedu od 3-1 doma prati pobjeda 3-2 u Francuskoj gdje je Kopa igrao izvanredno.
U Španjolskoj će stvari biti potpuno drugačije. Tijekom svoje tri sezone sa Los Blancos, Kopa će se vratiti u finale Europskog Kupa i svaki puta će ga osvojiti. Također će dva puta osvojiti naslov La Lige i Latinski kup gdje je njegova momčad porazila Benficu jednim golom 1957., zadnji puta u održavanju tog kupa.
Igrat će preko 100 utakmica za Real Madrid, a ako se njegov broj golova od 30 čini malen – ako usporedimo s brojem golova ostalih vrhunskih igrača tadašnjeg vremena – vrijedno je spomenuti da je njegovo driblanje i intuitivna igra doprinijela brojnim golovima njegovih suigrača.
Kopa je bio svjestan svojih dragocjenih trenutaka u klubu. To je bio vrhunac njegove karijere. Kopa je tako mislio: “Igrao sam za najbolju momčad u Svijetu“, tvrdio je. Mnogi se slažu s tom izjavom. Bilo je to trijumfalno doba, međutim, Kopin prvi dan u novom klubu nije bio pokazatelj takvog uspjeha.
Prvi dan u bilo kojem klubu može biti težak. Ako si novi klinac u gradu koji dolazi u grupu već poznatih zvijezda, kompleksnost se može ubrzati za stupanj ili više. Došavši na teren, Kopa je vidio Di Stefana kako se sagnuo da zaveže vezicu. Vidjevši to kao priliku da se predstavi, Kopa mu je prišao. Argentinac ga je potpuno ignorirao. Ili ga nije vidio ili je želio dokazati svoj status glavnog igrača kluba. Bila je to neverbalna uvreda, ali je kasnije zaboravljena i igrači su izgradili prijateljstvo na i izvan terena.
4.listopada 1956, Real Madrid je organizirao utakmicu protiv Francuskog kluba Sochaux kao način prezentiranja novog igrača navijačima. Utakmica koja se pretvorila u nered 14-1, završena je veličanstveno, a Kopa je postigao hat-trick. Samo dva tjedna kasnije, debitirao je u LaLigi protiv Jaena u napadačkoj ulozi zajedno s Marsalom, Di Stéfanom, Mateosom i Gentom. Los Blancos su pobijedili 7-1, a Kopa je zabio zabio svoj prvi gol.
Real je osigurao naslov Lige, 5 bodova ispred Barcelone i Seville. U svojoj debitantskoj sezoni, u svoje 22 utakmice, Kopa je zabio golove protiv Atletico Madria, Osasune, Valladolide i Athletica u zastrašujućoj atmosferi San Mamesa u Bilbau. Također su trebali obraniti Europski Kup.
U početku se činilo kao da će branitelji naslova ispasti u prvom krugu. Igrajući protiv austrijskog Rapid Wiena, Španjolci su pobijedili na domaćem terenu zahvaljujući golovima Di Stefana i Marsala 4-2. To se činilo dovoljno za prolazak dalje. Međutim, povratak u bečki Praterstadion je bio noćna mora. Prije kraja poluvremena, Ernst Happel je postigao hat-trick koji bi značio izbacivanje Španjolaca iz prvog kruga. Međutim, Di Stefano zabija gol i počinje doigravanje. Ispred 100,000 navijača u Bernabeu, Los Blancos pobjeđuje 2-0, a Kopa daje odlučujući gol.
Četvrt-finale protiv Nice-a nije bilo toliko teško. Pobjedu od 3-1 doma prati pobjeda 3-2 u Francuskoj gdje je Kopa igrao izvanredno.
U polufinalu se Kopin novi tim susreo s Busby Babesima Manchester Uniteda koje će sljedeće godine žestoko pogoditi teška nesreća, poznatija pod imenom „Minhenska Tragedija”. Pobjeda doma od 3-1, te uzvratna utakmica u Manchesteru gdje je Kopa zabio gol nakon što mu je loptu petom dodao Stefano čime mu je osigurao prazan prostor da potrči i zabije golmanu Woodu. Rial je zabio drugi gol kako bi osigurao pobjedu prije, no što su dva gola domaćina osigurala izjednačenje. Real Madrid je prošao do drugog finala Europskog Kupa i Raymond Koppa je, noseći bijelu, a ne crvenu boju, imao priliku za iskupljenje.
Finalna utakmica protiv Fiorentina će se igrati u Bernabeu što je Real Madridu nudilo prednost domaćeg terena, ali prije no što je lopta uopće bačena, došlo je do kontroverze oko vremena održavanja utakmice. Klub je investirao 100,000 funti kako bi instaliralo najbolje reflektore na svijetu. Talijani su međutim inzistirali da se utakmica igra preko dana čime su razljutili vlasnike kluba. Na kraju je odlučeno da utakmica počne u 17.30. Već je to bilo pokazatelj na kakav način će se utakmica igrati.
Nakon što je danski sudac Leopold Horn započeo utakmicu, postalo je jasno da će ovo biti borba sile i snage, a ne talenta. Fizička priroda utakmice nije pomogla španjolskoj igri i utakmice je odigrano bez golova.
Tada, što će se kasnije ispostaviti kao prekretnica utakmice, Enrique Mateos pada na zemlju u talijanskom kaznenom prostoru nakon što mu je podmetnuta noga. Horn je odmah pokazao na mjesto jedanesterac. Talijani su bili usijani od bijesa i inzistirali da je linijski sudac već pokazao za zaleđe i da se prijestup dogodio izvan kaznenog prostora. Video utakmice, iako dosta loš, dokazuje da se prijestup nije dogodio u kaznenom prostoru. S obzirom da je 124,000 navijača zahtijevalo jedanaesterac, Horn je dopustio Di Stefanu da puca i Španjolci odlaze u vodstvo.
Ako su brzina i strast bili visoki prije, sada su Talijani bili uvjereni da su opljačkani i temperatura je još više porasla. U takvim vremenima, hladna glava pobjeđuje, a Kopa je imao najhladniju. Šest minuta kasnije, napravio je šansu za Genta koji zabija drugi gol. Real Madrid je zadržao svoj naslov, a Kopa je osvojio svoju prvi naslov Europskog Kupa.
Finalna utakmica protiv Fiorentina će se igrati u Bernabeu što je Real Madridu nudilo prednost domaćeg terena, ali prije no što je lopta uopće bačena, došlo je do kontroverze oko vremena održavanja utakmice. Klub je investirao 100,000 funti kako bi instaliralo najbolje reflektore na svijetu. Talijani su međutim inzistirali da se utakmica igra preko dana čime su razljutili vlasnike kluba. Na kraju je odlučeno da utakmica počne u 17.30. Već je to bilo pokazatelj na kakav način će se utakmica igrati.
Nakon što je danski sudac Leopold Horn započeo utakmicu, postalo je jasno da će ovo biti borba sile i snage, a ne talenta. Fizička priroda utakmice nije pomogla španjolskoj igri i utakmice je odigrano bez golova.
Tada, što će se kasnije ispostaviti kao prekretnica utakmice, Enrique Mateos pada na zemlju u talijanskom kaznenom prostoru nakon što mu je podmetnuta noga. Horn je odmah pokazao na mjesto jedanesterac. Talijani su bili usijani od bijesa i inzistirali da je linijski sudac već pokazao za zaleđe i da se prijestup dogodio izvan kaznenog prostora. Video utakmice, iako dosta loš, dokazuje da se prijestup nije dogodio u kaznenom prostoru. S obzirom da je 124,000 navijača zahtijevalo jedanaesterac, Horn je dopustio Di Stefanu da puca i Španjolci odlaze u vodstvo.
Ako su brzina i strast bili visoki prije, sada su Talijani bili uvjereni da su opljačkani i temperatura je još više porasla. U takvim vremenima, hladna glava pobjeđuje, a Kopa je imao najhladniju. Šest minuta kasnije, napravio je šansu za Genta koji zabija drugi gol. Real Madrid je zadržao svoj naslov, a Kopa je osvojio svoju prvi naslov Europskog Kupa.
Sjedeće sezone, trijumf Reala se nastavlja. Pod novim argentinskim menadžerom Luisom Carrnigliom, događaju se brojne promjene, no Kopa ostaje jedan od ključnih igrača kluba. Zadržali su naslov Lige, sa tri boda više od Atletico Madrida. Kopa je igrao u 27 od 30 utakmica i zabio 8 golova – jedan je zabio protiv Barcelone baš na svoj rođendan – i duplo toliko asistencija.
Kampanja za Europski Kup počinje zadnjeg dana listopada. Real Madrid putuje u Royal Antwerp i vraća se doma sa pobjedom od 2-1. U domaćoj utakmici su zabili još 6 golova, A Kopa je zabio pretposljednji gol.
Ako vam 6 golova izgleda impresivno, u četvrt finalu su porazili Sevillu sa 8 golova razlike, Kopa također zabio gol. Izjednačena utakmica 2-2 u Andaluziji im je osigurala plasman u polufinale. U polufinalu su igrali s mađarskim klubom Vasas koji su porazili u Madridu 4-0 nakon što su u Budimpešti bili poraženi 2-0. Real Madrid se tako treći puta zaredom našao u finalu Europskog Kupa.
Utakmica će se održati na stadionu Heysel u Bruxellesu, a igrat će se protiv Milana. U vrlo izjednačenoj utakmici, prvo poluvrijeme se odigralo bez golova, da bi u 60. minuti Talijani zabili. Juan Alberto Schiaffino je bio najviše plaćeni nogometaš Svijeta kada ga je Milan kupio od Urugvajskog Penarola za 52 milijuna lira, a da je toliko i vrijedan je dokazao zabivši gol izvan kaznenog prostora.
15 minuta kasnije, Joseito je izmučio dva obrambena igrača Milana na desnoj strani prije no što je dodao loptu Di Stefanu koji je smirio loptu i zabio gol. Sa samo 15 minuta prije kraja, sljedeći gol će biti odlučujući i kada je došao samo 3 minute kasnije, Talijani su slavili. Još jedan udarac izdaleka, ovoga puta je pucao Ernesto Grillo, iznenadio je Juana Alonsa i Real Madrid je gubio.
Samo 120 sekundi kasnije, loptu dobiva Kopa koji ju izuzetno spretno kontrolira i dodaje Rialu, sve samo u jednom fluidnom pokretu. Asistencija se isplatila jer Rial zabija za Španjolce. Real Madrid je izjednačio i po prvi puta, finale Europskog Kupa ulazi u produžetke.
S obzirom da su obje momčadi bile umorne, ishod utakmice je odlučila pogreška u obrani. Loptu, koja neometano prolazi kroz noge talijanskih obrambenih igrača i kasnije nespremnog golmana Narcisa Soldana, u gol zabija Gento. Real Madrid još jednom osvaja kup, Kopa drugi trofej i nastavlja se dominacija Madrida na kontinentu.
U Španjolskoj su se stvari odvijale malo drukčije. Pod vodstvom Helenija Herrere, Barcelona zauzima prvo mjesto u LaLigi, i to sa čak 4 boda ispred Reala. Naslov će zadržati i sljedeće godine, ali do tada je Kopa već napustio Španjolsku. Unatoč tomu što je izgubio od Blaugrane, Kopina sezona 1958/59 obilježena je dolaskom jednog od njegovih nogometnih heroja – Mađara Ferenca Puskasa na Santiago Bernabeu.
Francuz je bio prisutan na Wembleyu 1953. kada su čudesni Mađari vođeni Puskasom, porazili Engleze i tako raspršili vjerovanja da su Tri Lava nepobjediva. Bila je to izvedba koja je inspirirala Kopu, i kada je Puskas došao u Španjolsku, za Kopu, kao i za navijače, bilo je to ostvarenje sna. (više o mađarskoj "Lakoj Konjici" možete pročitati ovdje).
Real Madrid je sada u napadu imao Kopu, Riala, Di Stefana, Puskasa i Gentu. Kao što se događa i sa brojnim drugim stvarima koje izgledaju dobro na papiru, nije bilo kemije. Rial se pokušao prilagoditi poziciji desnog napadača, a Kopa će igrati samo 11 utakmica sa svojim herojem. Iako je to bila prva i posljednja sezona u Španjolskoj u kojoj Kopa nije osvojio titulu La Lige, bila je i najbolja što se tiče njegove forme; zabio je 10 golova u prvenstvu. Najpoznatija utakmica je bila ona protiv Atletica. Vodeći napad, zabio je gol i natjerao obrambene igrače Chuza, Calleja i golmana Pazosa na takav ples da im je na kraju utakmice trebao madrac koji proizvodi Los Colchoneros.
Iako su izgubili naslov, Europski Kup je bila drukčija priča i finale, koje su se održalo 3.lipnja 1959. u Neckarstadionu u Stuttgartu, će označiti vrlo dirljiv trenutak za Kopu. Samo nekoliko tjedana nakon utakmice s Atleticom, pročulo se da će osvojiti Ballon d'Or. Glasanje u časopisu France Football ga je dovelo u prednost pred njemačkim napadačem Helmutom Rahnom i njegovim sunarodnjakom Just Fontaineom koji je zamijenio Kopu u Stade de Reimsu i s kojim će se susresti u finalu u Stuttgartu.
Put Reala prema finalu je započeo je utakmicom protiv Beşiktaşa. U domaćoj utakmici su Turke porazili 2-0, s Kopom koji je zabio važan drugi gol, a u gostima su igrali izjednačeno. Četvrtfinale su odigrali protiv Wiener Sport Cluba koji se pokazao vrlo težak protivnik. U Austriji su odigrali bez golova, no utakmica u Madridu pokazuje posve drukčiju priču; Kopa, Mateos, Di Stefano, Rial i Gento zabijaju zajedno 7 golova.
Činilo se da je finale osigurano, no onda im je u polufinale došao Atletico. Međutim, Puskas je sada bio u momčadi i njegov doprinos će biti ključan u odlučivanju utakmice.
Prva utakmica se igrala doma pred 120,000 navijača. Svi su se utišali kada se Chuzo osvetio Kopi za utakmicu ranije i zabio gol nakon 13 minuta igre. Di Stefano je izjednačio, a Puskas ih je odveo u pobjedu. Kopa nije mogao igrati zbog ozljede i bez njegovih odigravanja i asistencija, momčad je bila zadovoljna i pobjedom od samo jednog gola razlike.
Carniglia je Kopu stavio u igru u gostujućoj utakmici, ali je prošla prilika da poboljšaju svoje vodstvo. Kad je Enrique Collar osigurao vodstvo za Atletico prije poluvremena, rezultat je bio izjednačen i još jedan njihov gol bi označio ispadanje Reala iz natjecanja. Više nije bilo golova; bilo je potrebno doigravanje koje bi odlučilo koja momčad Madrida će nositi zastavu Španjolaca u finalu.
Šest dana kasnije, na neutralnom terenu La Romareda, stadionu kluba Real Zaragoze, odlučit će se finalist. Stavljajući Kopu u igru, Real započinje utakmicu s pet već spomenutih igrača u napadu. Iako ta postava nije uvijek bila uspješna, u ovoj utakmici su uspjeli iznenaditi. Di Stefano ih je poveo u vodstvo samo nakon 15 minuta, ali je Collar izjednačio samo dvije minute kasnije. Penal koji je zabio Puskas je osigurao da se Real ponovno nađe u finalu Europskog Kupa.
U finalu će se susresti s Stade de Reims i najboljim napadačem natjecanja, Just Fontaineom čijih 10 golova su osigurali Reimsu drugi pokušaj osvajanja Europskog Kupa.
Ako se u finalu 1956. igrao napadački nogomet u kojem su obje momčadi bile izjednačene do posljednjih minuta utakmice, ova utakmica je bila vrlo različita. Reims je zabio 13 golova na putu do finala i u Fontaineu su imali svoje najubojitije oružje. Nažalost za Francuze, to oružje će zatajiti.
Real Madrid je imao svoje vlastite probleme. Puskas je bio ozlijeđen i nije mogao igrati, ali je Carniglia imao sreće što je na njegovo mjesto u napadu mogao postaviti Enrique Mateosa. Povjerenje trenera u Španjolca se isplatilo.
Utakmica je trajala tek 100 sekundi kad je Mateos uzeo loptu s lijeve strane terena, ušao u kazneni prostor i vanjskim dijelom noge zabio gol Dominicu Colonni uz sami rub mreže. U prvom finalu je Real morao čekati skoro sami kraj utakmice da povedu protiv Reimsa, sada se to dogodilo na samom početku utakmice.
Njemački sudac je Albrecht Dusch je sudio penal kada je Mateos u kaznenom prostoru pao. S obzirom da je Puska bio odsutan, Španjolac je odlučio pucati ali mu je gol obranio Colonna koji je skočio udesno i loptu bacio preko gola i time spasio Reims.
Stvari su krenule za Francuze kada je Jean Vincent gurnuo Kopu koji je morao izaći s terena i tražiti liječničku pomoć. Vratit će se u igru, ali je ostatak utakmice bio nevidljiv. Carniglia je kasnije rekao da ozljeda nije bila toliko velika kao što je Kopa htio da svi misle i da ju je iskoristio kao ispriku da se ne mora toliko truditi na terenu. Mišljenje će kasnije događaji dovesti u neizvjesnu vjerodostojnost, kao što je bilo i s mišljenjem francuskih navijača nakon finala 1956..
No takve tvrdnje postaju nebitne nakon poluvremena kada Di Stefanu puca s ruba kaznenog prostora i zabija gol. Francuzi su se trudili, ali nisu mogli proći Realovu obranu, a šanse za pobjedom su im se još i više smanjile kako Fontaine nije mogao zabiti gol. Real Madrid je četvrti put osvojio Europski Kup, a Kopa treći trofej Europskog prvaka, no njegovo vrijeme s Realom se približava kraju.
Klub je htio da potpiše još jedan ugovor i ponudili su mu povećanje plaće, ali u tom razdoblju karijere, Kopi nije bio toliko važan novac. Kopa bi govorio: „Tri godine koje sam proveo u Real Madridu su bile nezaboravne“, igrajući najbolji nogomet svog života u glavnom gradu Španjolske. Međutim, njegova žena, sestra suigrača iz Angersa, se nikad nije navikla na život u Španjolskoj i htjela se vratiti u Francusku. To je bio odlučujući faktor.
Nakon 103 službene utakmice i 30 golova, nakon brojnih trofeja i nagrada, Kopa je spakovao svoje torbe, oprostio se od Real Madrida i vratio se u klub koji je porazio u Stuttgartu. Vratio se u Stade de Reims.
Sa 27 godina, nije još bio u veteranskom razdoblju karijere, ali nikad više neće doseći iste visine kao u španjolskom klubu. Sljedećih osam sezona će igrati u crveno - bijelom dresu i osvojiti dva naslova Lige 1960/61 i 1961/62. Klub će će tada ispasti iz prve lige i igrat će u drugoj ligi francuske.
S Kopom u timu, nakon dvije godine u drugoj ligi, klub će osigurati povratak u Prvu ligu 1965/66. Kopa će u Reimsu ostati još godinu dana prije no što ode u mirovinu sa 36 godina, 1967. tijekom svoje nogometne karijere, igrao je skoro 600 utakmica i zabio 139 golova. Nema statistika koji pokazuju koliko je njegovih asistencija završilo golom, ali bilo bi vrlo konzervativno reći da bi broj golova bio jednak onim koje je sam zabio. Veća vjerojatnost je da bi ih bilo dvostruko više.
Noseći plavi dres reprezentacije francuske, Kopa je igrao 45 međunarodnih utakmica i zabio 18 golova. Također je dva puta sudjelovao na Svjetskom Prvenstvu; prvi puta u Švicarskoj 1954. dok je igrao za Reims, drugi puta u Švedskoj četiri godine kasnije, dok je igrao za Real. Na posljednjem Svjetskom Prvenstvu su Francuzi bili treći, izgubivši u polufinalu od Brazila nakon ozljede kapetana Roberta Jonquta koji je slomio nogu.
Rezultat je bio 1-1, i utakmica je bila prilično izjednačena. Nakon ozljede kapetana, igrali su s igračem manje i izgubili 5-2, s tim da je Pele postigao hat-trick. Jedan od francuskih golova je zabio Just Fontaine. Napadač je u natjecanju dao 13 golova, rekord koji stoji i dan danas. Čak 7 tih golova je asistirao Kopa.
U mirovini se Kopa kratko našao u ulozi trenera. Ali kao što to biva s talentiranim igračima koji trebaju voditi i trenirati manje talentirane igrače, posao se pokazao kao izazov. Također je bio savjetnik nacionalnoj momčadi prije no što se zauvijek maknuo iz svijeta nogometa. Kasnije u životu, puno vremena je provodio organizirajući dobrotvorne akcije za borbu protiv raka od kojeg mu je umro četverogodišnji sin. Također osnovao je svoj vlastit sportski brend „Kopa”.
Raymond Kopa preminuo je 3.ožujka 2017, u dobi od 85 godina. Cijela Francuska je izgubila pravog sportskog heroja. Sin imigranata je bio svjetlost u igri gotovo 18 godina. Bio je dio momčadi Reimsa koja je bila toliko blizu da postane prvak u prvom Europskom Kupu. Zatim je svoj vrhunac doživio u momčadi Real Madrida koji su se postavili kao aristokrati nogometa europskog kontinenta. Također je nosio francuski dres s ponosom.
Izvan nogometa, Kopa je pokazivao svoju čovječnost koja je bila tako rijetka kod uspješnih sportaša. Okrenuo je leđa sigurnoj slavi i bogatstvu u Španjolskoj za dobro svoje obitelji i dao je svoje vrijeme, novac i trud u borbi protiv bolesti koja je uzela njegovog sina u tako mladoj dobi.
Uspjeh sportaša može donijeti slavu i bogatstvo. Veliki sportaši, poput Kope, mogu to dobiti u količinama o kojima smrtnici mogu samo sanjati. Taj status se ne bi trebao mjeriti samo uspjehom na terenu gdje se taj novac i zarađuje, već i načinom na koji osoba vraća dug koji su napravili da dođu do slave. Kopa je prošao taj test s istom lakoćom s kojom je igrao nogomet.
Nekoliko dana nakon njegove smrti, predsjednik FIFA-e Gianni Infantino je rekao: „Ovo je vrlo tužan dan za nogomet, Raymond Kopa je bio izvanredan igrač, inspiracija brojnim generacijama i čovjek čija je privrženost nogometu besprijekorna tijekom cijelog života.“ Mnogi kažu da FIFA često zna pogriješiti, no sada su bili u pravu.
Sa 27 godina, nije još bio u veteranskom razdoblju karijere, ali nikad više neće doseći iste visine kao u španjolskom klubu. Sljedećih osam sezona će igrati u crveno - bijelom dresu i osvojiti dva naslova Lige 1960/61 i 1961/62. Klub će će tada ispasti iz prve lige i igrat će u drugoj ligi francuske.
S Kopom u timu, nakon dvije godine u drugoj ligi, klub će osigurati povratak u Prvu ligu 1965/66. Kopa će u Reimsu ostati još godinu dana prije no što ode u mirovinu sa 36 godina, 1967. tijekom svoje nogometne karijere, igrao je skoro 600 utakmica i zabio 139 golova. Nema statistika koji pokazuju koliko je njegovih asistencija završilo golom, ali bilo bi vrlo konzervativno reći da bi broj golova bio jednak onim koje je sam zabio. Veća vjerojatnost je da bi ih bilo dvostruko više.
Noseći plavi dres reprezentacije francuske, Kopa je igrao 45 međunarodnih utakmica i zabio 18 golova. Također je dva puta sudjelovao na Svjetskom Prvenstvu; prvi puta u Švicarskoj 1954. dok je igrao za Reims, drugi puta u Švedskoj četiri godine kasnije, dok je igrao za Real. Na posljednjem Svjetskom Prvenstvu su Francuzi bili treći, izgubivši u polufinalu od Brazila nakon ozljede kapetana Roberta Jonquta koji je slomio nogu.
Rezultat je bio 1-1, i utakmica je bila prilično izjednačena. Nakon ozljede kapetana, igrali su s igračem manje i izgubili 5-2, s tim da je Pele postigao hat-trick. Jedan od francuskih golova je zabio Just Fontaine. Napadač je u natjecanju dao 13 golova, rekord koji stoji i dan danas. Čak 7 tih golova je asistirao Kopa.
U mirovini se Kopa kratko našao u ulozi trenera. Ali kao što to biva s talentiranim igračima koji trebaju voditi i trenirati manje talentirane igrače, posao se pokazao kao izazov. Također je bio savjetnik nacionalnoj momčadi prije no što se zauvijek maknuo iz svijeta nogometa. Kasnije u životu, puno vremena je provodio organizirajući dobrotvorne akcije za borbu protiv raka od kojeg mu je umro četverogodišnji sin. Također osnovao je svoj vlastit sportski brend „Kopa”.
Raymond Kopa preminuo je 3.ožujka 2017, u dobi od 85 godina. Cijela Francuska je izgubila pravog sportskog heroja. Sin imigranata je bio svjetlost u igri gotovo 18 godina. Bio je dio momčadi Reimsa koja je bila toliko blizu da postane prvak u prvom Europskom Kupu. Zatim je svoj vrhunac doživio u momčadi Real Madrida koji su se postavili kao aristokrati nogometa europskog kontinenta. Također je nosio francuski dres s ponosom.
Izvan nogometa, Kopa je pokazivao svoju čovječnost koja je bila tako rijetka kod uspješnih sportaša. Okrenuo je leđa sigurnoj slavi i bogatstvu u Španjolskoj za dobro svoje obitelji i dao je svoje vrijeme, novac i trud u borbi protiv bolesti koja je uzela njegovog sina u tako mladoj dobi.
Uspjeh sportaša može donijeti slavu i bogatstvo. Veliki sportaši, poput Kope, mogu to dobiti u količinama o kojima smrtnici mogu samo sanjati. Taj status se ne bi trebao mjeriti samo uspjehom na terenu gdje se taj novac i zarađuje, već i načinom na koji osoba vraća dug koji su napravili da dođu do slave. Kopa je prošao taj test s istom lakoćom s kojom je igrao nogomet.
Nekoliko dana nakon njegove smrti, predsjednik FIFA-e Gianni Infantino je rekao: „Ovo je vrlo tužan dan za nogomet, Raymond Kopa je bio izvanredan igrač, inspiracija brojnim generacijama i čovjek čija je privrženost nogometu besprijekorna tijekom cijelog života.“ Mnogi kažu da FIFA često zna pogriješiti, no sada su bili u pravu.
Primjedbe
Objavi komentar