Pod svjetlima reflektora: Lucas Radebe - od pucnjeva u Južnoj Africi do nacionalne ikone i legende Leedsa
Postići status legende u klubu s velikom povijesti poput Leeds Uniteda je velika čast. Kad uzmemo u obzir njegovo skromno podrijetlo i početke, još je više nevjerojatno da je najdraži sin Elland Road stadiona upravo Lucas „Šef“ Radebe.
Južna Afrika u kojoj je Radebe odrastao bila je podijeljena na mnogo načina. Tijekom Aparheida, crnci su tretirani kao građani drugog reda, a njihovi vođe su zatvarani. U Johannesburgu, Radebe je bio u centru konflikta.
Kao i mnogi dječaci njegovog godišta, Radebe se uključio u pokret otpora. Redovito je prisustvovao protestima protiv apartheida što je u to doba bilo vrlo opasno. Mnogi su ubijeni i sprovodi za mlade protestante su se održavali svake nedjelje. Radebe je bijeg našao u svojoj pravoj ljubavi, nogometu.
Radebe se isticao svojom visinom i mršavošću. On je organizirao utakmice na ulicama grada a one su se igrale čarapom umjesto lopte, i imale su više od 11 igrača po momčadi. Već tada je Radebe privukao svoje poklonike.
Na zahtjev roditelja, Radebe se seli u sigurniji, sjeverni dio Johannesburga. Ubrzo je postao poznat u amaterskom nogometu. Na prvoj utakmici je bio golman i zamijećen je po odličnim obrana, točnije obranio je dva penala.
No, najveći klubovi Južne Afrike su ga primijetili po njegovoj izvanrednoj igri braniča. U polufinalu Castel kupa, Radebe je igrao 70 minuta unatoč tome što je izgubio nekoliko zubi nakon što ga je protivnik udario kopačkom po licu. Sljedećih tjedan dana je mogao jesti samo kroz slamku, ali je svoju momčad odveo u pobjedu.
Kaizer Montaug, vlasnik Kaizer Chiefsa, ga je odmah nazvao i molio da se pridruži jednom od najvećih klubova u zemlji. Nakon što je uspio dogovoriti da će moći nastaviti svoj studij, i nakon što je dobio blagoslov svojih roditelja, postaje profesionalni nogometaš sa samo 20 godina. Postao je slavan u pravo vrijeme.
Za vrijeme njegovog razvoja kao nogometaša u Chiefsima, apartheid je nestajao. Južna Afrika je opet bila otvorena svijetu i Radebe je bio zvijezda u utakmicama protiv Cameroona koji je dvije godine prije bio u četvrt-finalu Svjetskog Prvenstva u Italiji 1990 godine.
Nekoliko tjedana poslije, Radebe je vodio Chiefse u prijateljskoj utakmici protiv Crystal Palace gdje se suočio s budućim suigračem, Nigelom Martynom. Ali taman kad mu je trebala započeti prava karijera i kada su skauti europskih klubova počeli pratiti mladog braniča, dogodila se tragedija.
Na putu u dućan, Radebe je čuo glasan zvuk; trebalo mu je neko vrijeme da shvati da je upucan. Krvi je bilo posvuda i kad je stigao u bolnicu bila je potrebna operacija. Na sreću, metak mu je ušao kroz leđa i izašao kroz bedro bez da je pogodio organe ili arterije. Radebe je međutim, nešto propustio.
Za vrijeme dok je bio u bolnici trebao je igrati u Ligi gdje bi ga skauti kluba Beşiktaş vidjeli. Njegove ozljede iz pucnjave su ga spriječile da ode u Tursku, međutim, skaut Leeds Uniteda ga je već vidio kako igra i uspio je nagovoriti menadžera Howard Wilkinsona da potpiše za njega i njegovog suigrača Philemon Masinga.
Unatoč velikoj pauzi i uspjehu u prevladavanju ozljeda zadobivenih metkom, Radebe se mučio. Kako mu nije odgovarala klima i novi stil igre u Yorkshireu, Radebe nije uspio impresionirati i morao je čekati svoju priliku. Kada je prilika došla, bio je katastrofa. Njegova prva utakmica protiv Mansfielda u Coca Cola kupu odigrana je pred najmanjim brojem gledatelja koji je Elland Road vidio u zadnjih 32 godine. On je zamijenio Gordon Strachena ali nije mogao zaustaviti poraz. Leeds United je nekoliko godina ranije bio prvak Prve Divizije, a sada su spali na niske grane.
Radebe je htio postati još jedno strano ime u Premijer Ligi ali nije uspio ostaviti nikakav utjecaj. Nakon što je jedno vrijeme igrao van svoje prirodne pozicije, Radebe se vraća na poziciju srednjeg braniča u utakmici protiv Coventryja. Ali, Radebe napušta igralište u nosilima – izgledalo je kao da mu u Engleskoj ništa ne ide od ruke. Radebe je slomio križne ligamente u desnom koljenu i mnogi su strahovali da mu je karijera gotova. Leeds je razmišljao da mu otkaže ugovor, a njegovo sudjelovanje na Afričkom Kupu Nacija i, koje se trebalo odviti sljedeće godine u Južnoj Africi, nije dolazilo u obzir.
Usprkos tome što je propustio pred-sezonu Leedsa, njegov izvanredan radna etika tijekom oporavka osiguralo je da se vrati na teren tjedan dana prije kraja sezone. Uspio je igrati samo nekoliko minuta ali to je bilo dovoljno da nagovori Clive Barkera, trenera reprezentacije, da ga izabere za AFCON. Wilkinson međutim nije bio impresioniran.
Šef Leeds ga nije htio pustiti i veliki povratak Radebea je bio upitan. Ostvaren je kompromis da Radebe ide na turnir ali da ga se ne stavlja u prvu postavu. Igrao je samo 13 minuta u prve dvije utakmice koje je Južna Afrika uspjela pobijediti. Kad je napokon počeo igrati u prvoj postavi, nije mogao spriječiti poraz od Egipta 1-0 u zadnjoj utakmici grupe.
Unatoč preprekama, turnir se pokazao vrlo uspješnim. Nekoliko mjeseci nakon što je Svjetski Kup u ragbiju ujedinio naciju, nogomet se vratio nazad u Južnu Afriku. Teška pobjeda nad Alžirom ih je dovela do odličnog polufinala s Ganom koja je bila favorit.
U prvim minutama utakmice Radebe je napravio rijetku pogrešku. Predao je loptu u noge svom suigraču iz Leedsa, Tony Yeboahu. Odličan napadač je uzeo loptu i pokušao zabiti ali je promašio nemoguće. Južna Afrika je pobijedila 3-0 ali Radebe je znao da ima sreće: „Srce mi je stalo kad mi je Yebbo ukrao loptu“, Radebe kasnije kaže sa svojim osmijehom na licu. Preko 100,000 navijača je na hrlilo na Soccer City stadion kada je Mark Williams, ušavši s klupe postigao dva pogotka protiv Tunisa u finalu, te donio titulu najboljeg na „crnom kontinentu”. Slično kao u finalu Svjetskog Kupa u ragbiju, Nelson Mandela je, u svom Bafana dresu, predao trofej i zabava je počela. Radebe je isključio mobitel kako ga nitko ne bi mogao spriječiti u slavlju.
Kad se vratio u Yorkshire, sudjelovao je u novom finalu. Ovoga puta nije išlo kako je zamislio. U finalu Coca Cola kupa, maknut je s terena u drugom poluvremenu dok je Aston Villa pobjeđivala.
Iako Leeds nije bio klub koji je sve pobjeđivao kao prijašnjih godina, Radebe je polako postajao kultna figura u Yorkshireu. To je postalo još jasnije kad je Leeds igrao protiv Manchester Uniteda nekoliko tjedana nakon finala Liga Kupa. U prvim minutama utakmice, golman Leedsa, Mark Beeney je izbačen s terena. S obzirom da Leeds nije imao niti jednog golmana na klupi, Radebe je dobio rukavice i nije razočarao. Imao je briljantne poteze. Obranio je udarce Ryan Giggsu i Andy Colu, a jedini gol koji je primio je bio od Roy Keanea čiji je gol označio i tešku pobjedu nad Leedsom koji je igrao s igračem manje.
Sljedeći put kad je Leeds igrao protiv Uniteda bila je posve drukčija priča. Leeds je poražen 4-0 i Wilkinson je otpušten. Tada u Leeds dolaze treneri George Graham, bivši branič Arsenala i njegov pomoćnik David O’Leary. Iako nisu bili najbolja momčad u ligi, Leeds je bio solidan s Radebeom kao stijenom u obrani.
Prije povijesne prijateljske utakmice Južne Afrike s Engleskom, Radebe je postao kapetan nacionalne momčadi. To je bila velika čast čovjeku koji nikad nije zaboravio svoje korijene, i godinu dana kasnije, Radebe je poveo svoju zemlju na Svjetsko Prvenstvo protiv domaćina Francuske. Radebe je još jednom bio u centru povijesti Bafane i u jako dobroj igračkoj formi.
Južna Afrika je lako poražena u utakmici s Les Bleus ali je sljedeću utakmicu s Danskom odigrala izjednačeno 2-2 (Benni McCarthy je postigao oba pogotka i ušao u povijest. To su bili prvi golovi Južne Afrike na Svjetskom Prvenstvu i njihov ujedno prvi nastup). Poslije nje dolazi razočaravajuća utakmica sa Saudijskom Arabijom gdje isto igraju izjednačeno što je rezultiralo time što Južna Afrika nije otišla dalje. To nije bio kraj kakav su htjeli Radebe i njegovi suigrači, ali su se napokon natjecali na najvišoj razini nogometa.
Godinu prije Svjetskog Prvenstva 1998, Radebe je dobio nagradu Najboljeg igrača Leedsa, te je bio ključan igrač u vraćanju Leedsa u top 5 u ligi, i osiguravanju povratka u Europski nogomet. U sezoni 1998/99. Graham je postavio Radebea za kapetana Leedsa. Ubrzo nakon toga Graham se vratio u London da trenira Tottenham.
Kladioničari su vjerovali da će Škot za sobom povući i Radebea. Nakon nekoliko tjedana nesigurnosti, O’Leary postaje šef Leedsa i Radebe odlučuje ostati s čovjekom koji ga je toliko puno naučio. Upravo mu O’Leary daje nadimak „Šef“, i on je jedan od razloga zašto Radebe odbija ponude od Spursa i Chelsea.
Ubrzo nakon toga, Radebe opet vodi Južnu Afriku do finala Afričkog kupa Nacija, ali ovaj put ih je porazila Nigerija koja je zabila gol u prvih 40 sekundi utakmice te na kraju pobijedila 2-0. To je bilo treći put da je Bafana uspjela doći do finala ali samo su jedanput uspjeli osvojiti.
Leeds je u međuvremenu bio u utrci za prvim Europskim trofejem od 1971. godine. Izbacili su impresivnu Romu iz UEFA Kupu (današnjoj Europskoj Ligi) čiji je trener, Fabio Capello ponudio ugovor Radebeu nakon što ga je vidio na utakmici. Ali njihove pregovore je zaustavila tragedija. Njihov poraz od Turskog Galatasaraya je zasjenilo ubojstvo dvojice navijača Leedsa na ulicama Istanbula.
Sljedeće sezone, Leeds se vraća u natjecanje Lige Prvaka, ali započinje natjecanje katastrofalno. Osim što su izgubili prvu utakmicu 4-0 od Barcelone, Radebe završava u bolnici nakon što se glavom sudario sa suigračem Michaelom Dubbery. Iako nije bio u formi, Radebe je nagovorio liječnike da ga puste da igra u ključnoj utakmici protiv AC Milana o kojoj je ovisila njihov daljnji plasman. Šef je odigrao utakmicu života i svojom snagom, iskustvom i vodstvom odveo Leeds do drugog kruga natjecanja.
Iako je Radebe bio sveprisutan u proteklih nekoliko godina, 30-godišnjak se našao pod pritiskom kad je klub platio rekordnih 18 mil. kako bi doveli Rio Ferdinanda iz West Hama. Međutim, Radebe je nastavio impresionirati i sa novim igračem je započeo odlično partnerstvo na terenu.
U tipično dominantnoj utakmici protiv Real Madrida, Radebe je kopačkom zapeo za teren i opet ozlijedio desno koljeno. To je bio početak serije ozljeda koje će označiti kraj njegove karijere; nije mogao sudjelovati u polufinalu Lige Prvaka koje je Leeds izgubio od Valencije, niti je mogao sudjelovati u Afričkom Kupu Nacija.
Jedina svijetla točka u tom dobu je bio posjet Nelson Mandele Leedsu. Sa stepenica gradske vijećnice Leedsa, Mandela je prozvao Radebea „svojim herojem“. To je bila odgovarajuća pohvala čovjeku koji u svom liku sjedinjuje nogomet Južne Afrike – i šire, društvo Južne Afrike, i tko je imao takav utjecaj doma i u inozemstvu.
Unatoč njegovovoj popularnosti, Radebe se mučio da dobije više vremena na terenu, a mučile su ga i brojne ozljede. U utakmici protiv Sunderlanda, zadobio je ozljede ligamenta gležnja, što je opet brojne uplašilo da označava kraj njegove karijere. Izvan terena, Leedsovo zlatno doba je završilo. Lee Bowyer i Jonathan Woodgate su bili uključeni u dugo i javno suđenje u napadu na ulicama Leedsa i izvedbe na terenu su se pogoršale. Radebe je jedino mogao gledati sa strane u nemogućnosti da još jednom pokaže svoju moć i vodstvo i ujedini sve na terenu.
Radebe je ipak uspio nagovoriti liječnike da ga puste da igra u tri utakmice na kraju sezone. To je bilo dovoljno da dokaže svoju fizičku spremu za Svjetsko Prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji. Carlos Queiroz je dao otkaz kao trener Bafane večer prije početka natjecanja zbog neslaganja s federacijom. Zamijenio ga je Jomo Sono koji je vodio Južnu Afriku do finala Afričkog Kupa Nacija 1998.
To je bila zadnja šansa Radebea da igra na najvećem svjetskom natjecanju i on je toga bio svjestan. Nakon neriješenog rezultata protiv Paragvaja 2-2, i pobjede nad Slovenijom 2-0 (prva pobjeda Južne Afrike na Svjetskim Prvenstvima), kako bi nastavili svoje snove i put prema finalu potrebno im je bilo odigrati neriješeno sa Španjolskom.
Španjolska je povela ali je Bafana dala dva gola, jedan od kojih je zabio i Radebe. Ipak, Raul se pobrinuo da ne dođe do iznenađenja, kao i pobjeda Paragvaja 3-1 protiv Slovenije osiguralo je da se Bafana vrati doma zbog gol razlike. Kada se momčad vratila u domovinu, dočekani su velikim slavljem. Za Radebea je to bio posljednji hura.
Leeds je potrošio previše novaca i puno trenera nisu mogli spasiti situaciju. Predsjednik kluba Peter Ridsdale je napustio klub kad se nije uspio plasirati u Prvu Ligu prvi put od 1990. Dok je Leeds igrao u Drugoj ligi, Radebe se još jednom ozlijedio slomivši Ahilovu tetivu u utakmici protiv Wolvesa.
Nakon dugotrajnog oporavka, Šef je započeo posljednju utakmicu za Bafanu, prijateljsku utakmicu protiv Engleske koja je trebala dokazati FIFI da Južna Afrika može biti domaćin Svjetskog Prvenstva. Bio je to tužan kraj prekrasne karijere, ali Radebe je imao drukčije zamisli.
Nakon velikog truda nakon nove ozljede, uspio je igrati u svojoj oproštajnoj utakmici na kraju sezone. Preko 40,000 navijača je došlo u Elland Road stadion kako bi vidjeli velikog igrača. To će se pokazati najbrojnijom publikom cijele sezone što pokazuje koliko je Radebe bio omiljen među navijačima. Sljedeći tjedan je ušao na zadnjih 5 minuta posljednje utakmice sezone protiv Rotherhama gdje mu je uručena kapetanska traka; bio je to lijepi kraj jednog od najvećih igrača kluba. Mirovina mu je došla kao olakšanje nakon karijere u kojoj je imao toliko prepreka da je na kraju jedva mogao igrati.
Njegovi planovi za život nakon nogometa su poljuljani 2005, kad mu je supruzi Feziwe dijagnosticiran rak. Radebe je bio kraj nje kroz tri godine borbe prije no što je umrla u listopadu 2008. Godinu dana kasnije njegov otac Johannes, kojemu Radebe duguje svoju karijeru i pozitivan pogled na život, također umire. Radebe si uzima vremena izvan svjetla reflektora i fokusira se na obitelj.
Protekle godine su se pokazale boljima za Radebea. Svoju slavu koristi za promidžbu raznih dobrotvornih organizacija. S obzirom da je tijekom nogometa uvijek koristio svoju snagu i defanzivne vještine na uvijek pošten način, nije ni čudo da se u mirovini okrenuo dobrotvornom radu.
Radebe je oličenje Južne Afrike na mnogo načina. Od skromnih i teških početaka u opasnim ulicama Johannesburga do Svjetsih Prvenstava i Afričkih Kupova Nacija, Radebe se proslavio kao odlučan vođa i odličan igrač. Bio je svjetla točka nogometa Južne Afrike koju je učinio moćnom i konkurentnom u svijetu.
Još uvijek ga obožavaju kako doma tako i u Leedsu gdje je oduševljavao navijače svojom igrom na terenu i svojom skromnošću izvan terena – bio je savršen profesionalac. Sa smiješkom na licu i isplaženim jezikom, Šef će ostati upamćen kao jedan od najboljih uvoza u povijesti Premijer Lige.
Južna Afrika u kojoj je Radebe odrastao bila je podijeljena na mnogo načina. Tijekom Aparheida, crnci su tretirani kao građani drugog reda, a njihovi vođe su zatvarani. U Johannesburgu, Radebe je bio u centru konflikta.
Kao i mnogi dječaci njegovog godišta, Radebe se uključio u pokret otpora. Redovito je prisustvovao protestima protiv apartheida što je u to doba bilo vrlo opasno. Mnogi su ubijeni i sprovodi za mlade protestante su se održavali svake nedjelje. Radebe je bijeg našao u svojoj pravoj ljubavi, nogometu.
Radebe se isticao svojom visinom i mršavošću. On je organizirao utakmice na ulicama grada a one su se igrale čarapom umjesto lopte, i imale su više od 11 igrača po momčadi. Već tada je Radebe privukao svoje poklonike.
Na zahtjev roditelja, Radebe se seli u sigurniji, sjeverni dio Johannesburga. Ubrzo je postao poznat u amaterskom nogometu. Na prvoj utakmici je bio golman i zamijećen je po odličnim obrana, točnije obranio je dva penala.
No, najveći klubovi Južne Afrike su ga primijetili po njegovoj izvanrednoj igri braniča. U polufinalu Castel kupa, Radebe je igrao 70 minuta unatoč tome što je izgubio nekoliko zubi nakon što ga je protivnik udario kopačkom po licu. Sljedećih tjedan dana je mogao jesti samo kroz slamku, ali je svoju momčad odveo u pobjedu.
Kaizer Montaug, vlasnik Kaizer Chiefsa, ga je odmah nazvao i molio da se pridruži jednom od najvećih klubova u zemlji. Nakon što je uspio dogovoriti da će moći nastaviti svoj studij, i nakon što je dobio blagoslov svojih roditelja, postaje profesionalni nogometaš sa samo 20 godina. Postao je slavan u pravo vrijeme.
Za vrijeme njegovog razvoja kao nogometaša u Chiefsima, apartheid je nestajao. Južna Afrika je opet bila otvorena svijetu i Radebe je bio zvijezda u utakmicama protiv Cameroona koji je dvije godine prije bio u četvrt-finalu Svjetskog Prvenstva u Italiji 1990 godine.
Nekoliko tjedana poslije, Radebe je vodio Chiefse u prijateljskoj utakmici protiv Crystal Palace gdje se suočio s budućim suigračem, Nigelom Martynom. Ali taman kad mu je trebala započeti prava karijera i kada su skauti europskih klubova počeli pratiti mladog braniča, dogodila se tragedija.
Na putu u dućan, Radebe je čuo glasan zvuk; trebalo mu je neko vrijeme da shvati da je upucan. Krvi je bilo posvuda i kad je stigao u bolnicu bila je potrebna operacija. Na sreću, metak mu je ušao kroz leđa i izašao kroz bedro bez da je pogodio organe ili arterije. Radebe je međutim, nešto propustio.
Za vrijeme dok je bio u bolnici trebao je igrati u Ligi gdje bi ga skauti kluba Beşiktaş vidjeli. Njegove ozljede iz pucnjave su ga spriječile da ode u Tursku, međutim, skaut Leeds Uniteda ga je već vidio kako igra i uspio je nagovoriti menadžera Howard Wilkinsona da potpiše za njega i njegovog suigrača Philemon Masinga.
Unatoč velikoj pauzi i uspjehu u prevladavanju ozljeda zadobivenih metkom, Radebe se mučio. Kako mu nije odgovarala klima i novi stil igre u Yorkshireu, Radebe nije uspio impresionirati i morao je čekati svoju priliku. Kada je prilika došla, bio je katastrofa. Njegova prva utakmica protiv Mansfielda u Coca Cola kupu odigrana je pred najmanjim brojem gledatelja koji je Elland Road vidio u zadnjih 32 godine. On je zamijenio Gordon Strachena ali nije mogao zaustaviti poraz. Leeds United je nekoliko godina ranije bio prvak Prve Divizije, a sada su spali na niske grane.
Radebe je htio postati još jedno strano ime u Premijer Ligi ali nije uspio ostaviti nikakav utjecaj. Nakon što je jedno vrijeme igrao van svoje prirodne pozicije, Radebe se vraća na poziciju srednjeg braniča u utakmici protiv Coventryja. Ali, Radebe napušta igralište u nosilima – izgledalo je kao da mu u Engleskoj ništa ne ide od ruke. Radebe je slomio križne ligamente u desnom koljenu i mnogi su strahovali da mu je karijera gotova. Leeds je razmišljao da mu otkaže ugovor, a njegovo sudjelovanje na Afričkom Kupu Nacija i, koje se trebalo odviti sljedeće godine u Južnoj Africi, nije dolazilo u obzir.
Usprkos tome što je propustio pred-sezonu Leedsa, njegov izvanredan radna etika tijekom oporavka osiguralo je da se vrati na teren tjedan dana prije kraja sezone. Uspio je igrati samo nekoliko minuta ali to je bilo dovoljno da nagovori Clive Barkera, trenera reprezentacije, da ga izabere za AFCON. Wilkinson međutim nije bio impresioniran.
Šef Leeds ga nije htio pustiti i veliki povratak Radebea je bio upitan. Ostvaren je kompromis da Radebe ide na turnir ali da ga se ne stavlja u prvu postavu. Igrao je samo 13 minuta u prve dvije utakmice koje je Južna Afrika uspjela pobijediti. Kad je napokon počeo igrati u prvoj postavi, nije mogao spriječiti poraz od Egipta 1-0 u zadnjoj utakmici grupe.
Unatoč preprekama, turnir se pokazao vrlo uspješnim. Nekoliko mjeseci nakon što je Svjetski Kup u ragbiju ujedinio naciju, nogomet se vratio nazad u Južnu Afriku. Teška pobjeda nad Alžirom ih je dovela do odličnog polufinala s Ganom koja je bila favorit.
U prvim minutama utakmice Radebe je napravio rijetku pogrešku. Predao je loptu u noge svom suigraču iz Leedsa, Tony Yeboahu. Odličan napadač je uzeo loptu i pokušao zabiti ali je promašio nemoguće. Južna Afrika je pobijedila 3-0 ali Radebe je znao da ima sreće: „Srce mi je stalo kad mi je Yebbo ukrao loptu“, Radebe kasnije kaže sa svojim osmijehom na licu. Preko 100,000 navijača je na hrlilo na Soccer City stadion kada je Mark Williams, ušavši s klupe postigao dva pogotka protiv Tunisa u finalu, te donio titulu najboljeg na „crnom kontinentu”. Slično kao u finalu Svjetskog Kupa u ragbiju, Nelson Mandela je, u svom Bafana dresu, predao trofej i zabava je počela. Radebe je isključio mobitel kako ga nitko ne bi mogao spriječiti u slavlju.
Kad se vratio u Yorkshire, sudjelovao je u novom finalu. Ovoga puta nije išlo kako je zamislio. U finalu Coca Cola kupa, maknut je s terena u drugom poluvremenu dok je Aston Villa pobjeđivala.
Iako Leeds nije bio klub koji je sve pobjeđivao kao prijašnjih godina, Radebe je polako postajao kultna figura u Yorkshireu. To je postalo još jasnije kad je Leeds igrao protiv Manchester Uniteda nekoliko tjedana nakon finala Liga Kupa. U prvim minutama utakmice, golman Leedsa, Mark Beeney je izbačen s terena. S obzirom da Leeds nije imao niti jednog golmana na klupi, Radebe je dobio rukavice i nije razočarao. Imao je briljantne poteze. Obranio je udarce Ryan Giggsu i Andy Colu, a jedini gol koji je primio je bio od Roy Keanea čiji je gol označio i tešku pobjedu nad Leedsom koji je igrao s igračem manje.
Sljedeći put kad je Leeds igrao protiv Uniteda bila je posve drukčija priča. Leeds je poražen 4-0 i Wilkinson je otpušten. Tada u Leeds dolaze treneri George Graham, bivši branič Arsenala i njegov pomoćnik David O’Leary. Iako nisu bili najbolja momčad u ligi, Leeds je bio solidan s Radebeom kao stijenom u obrani.
Prije povijesne prijateljske utakmice Južne Afrike s Engleskom, Radebe je postao kapetan nacionalne momčadi. To je bila velika čast čovjeku koji nikad nije zaboravio svoje korijene, i godinu dana kasnije, Radebe je poveo svoju zemlju na Svjetsko Prvenstvo protiv domaćina Francuske. Radebe je još jednom bio u centru povijesti Bafane i u jako dobroj igračkoj formi.
Južna Afrika je lako poražena u utakmici s Les Bleus ali je sljedeću utakmicu s Danskom odigrala izjednačeno 2-2 (Benni McCarthy je postigao oba pogotka i ušao u povijest. To su bili prvi golovi Južne Afrike na Svjetskom Prvenstvu i njihov ujedno prvi nastup). Poslije nje dolazi razočaravajuća utakmica sa Saudijskom Arabijom gdje isto igraju izjednačeno što je rezultiralo time što Južna Afrika nije otišla dalje. To nije bio kraj kakav su htjeli Radebe i njegovi suigrači, ali su se napokon natjecali na najvišoj razini nogometa.
Godinu prije Svjetskog Prvenstva 1998, Radebe je dobio nagradu Najboljeg igrača Leedsa, te je bio ključan igrač u vraćanju Leedsa u top 5 u ligi, i osiguravanju povratka u Europski nogomet. U sezoni 1998/99. Graham je postavio Radebea za kapetana Leedsa. Ubrzo nakon toga Graham se vratio u London da trenira Tottenham.
Kladioničari su vjerovali da će Škot za sobom povući i Radebea. Nakon nekoliko tjedana nesigurnosti, O’Leary postaje šef Leedsa i Radebe odlučuje ostati s čovjekom koji ga je toliko puno naučio. Upravo mu O’Leary daje nadimak „Šef“, i on je jedan od razloga zašto Radebe odbija ponude od Spursa i Chelsea.
Ubrzo nakon toga, Radebe opet vodi Južnu Afriku do finala Afričkog kupa Nacija, ali ovaj put ih je porazila Nigerija koja je zabila gol u prvih 40 sekundi utakmice te na kraju pobijedila 2-0. To je bilo treći put da je Bafana uspjela doći do finala ali samo su jedanput uspjeli osvojiti.
Leeds je u međuvremenu bio u utrci za prvim Europskim trofejem od 1971. godine. Izbacili su impresivnu Romu iz UEFA Kupu (današnjoj Europskoj Ligi) čiji je trener, Fabio Capello ponudio ugovor Radebeu nakon što ga je vidio na utakmici. Ali njihove pregovore je zaustavila tragedija. Njihov poraz od Turskog Galatasaraya je zasjenilo ubojstvo dvojice navijača Leedsa na ulicama Istanbula.
Sljedeće sezone, Leeds se vraća u natjecanje Lige Prvaka, ali započinje natjecanje katastrofalno. Osim što su izgubili prvu utakmicu 4-0 od Barcelone, Radebe završava u bolnici nakon što se glavom sudario sa suigračem Michaelom Dubbery. Iako nije bio u formi, Radebe je nagovorio liječnike da ga puste da igra u ključnoj utakmici protiv AC Milana o kojoj je ovisila njihov daljnji plasman. Šef je odigrao utakmicu života i svojom snagom, iskustvom i vodstvom odveo Leeds do drugog kruga natjecanja.
Iako je Radebe bio sveprisutan u proteklih nekoliko godina, 30-godišnjak se našao pod pritiskom kad je klub platio rekordnih 18 mil. kako bi doveli Rio Ferdinanda iz West Hama. Međutim, Radebe je nastavio impresionirati i sa novim igračem je započeo odlično partnerstvo na terenu.
U tipično dominantnoj utakmici protiv Real Madrida, Radebe je kopačkom zapeo za teren i opet ozlijedio desno koljeno. To je bio početak serije ozljeda koje će označiti kraj njegove karijere; nije mogao sudjelovati u polufinalu Lige Prvaka koje je Leeds izgubio od Valencije, niti je mogao sudjelovati u Afričkom Kupu Nacija.
Jedina svijetla točka u tom dobu je bio posjet Nelson Mandele Leedsu. Sa stepenica gradske vijećnice Leedsa, Mandela je prozvao Radebea „svojim herojem“. To je bila odgovarajuća pohvala čovjeku koji u svom liku sjedinjuje nogomet Južne Afrike – i šire, društvo Južne Afrike, i tko je imao takav utjecaj doma i u inozemstvu.
Unatoč njegovovoj popularnosti, Radebe se mučio da dobije više vremena na terenu, a mučile su ga i brojne ozljede. U utakmici protiv Sunderlanda, zadobio je ozljede ligamenta gležnja, što je opet brojne uplašilo da označava kraj njegove karijere. Izvan terena, Leedsovo zlatno doba je završilo. Lee Bowyer i Jonathan Woodgate su bili uključeni u dugo i javno suđenje u napadu na ulicama Leedsa i izvedbe na terenu su se pogoršale. Radebe je jedino mogao gledati sa strane u nemogućnosti da još jednom pokaže svoju moć i vodstvo i ujedini sve na terenu.
Radebe je ipak uspio nagovoriti liječnike da ga puste da igra u tri utakmice na kraju sezone. To je bilo dovoljno da dokaže svoju fizičku spremu za Svjetsko Prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji. Carlos Queiroz je dao otkaz kao trener Bafane večer prije početka natjecanja zbog neslaganja s federacijom. Zamijenio ga je Jomo Sono koji je vodio Južnu Afriku do finala Afričkog Kupa Nacija 1998.
To je bila zadnja šansa Radebea da igra na najvećem svjetskom natjecanju i on je toga bio svjestan. Nakon neriješenog rezultata protiv Paragvaja 2-2, i pobjede nad Slovenijom 2-0 (prva pobjeda Južne Afrike na Svjetskim Prvenstvima), kako bi nastavili svoje snove i put prema finalu potrebno im je bilo odigrati neriješeno sa Španjolskom.
Španjolska je povela ali je Bafana dala dva gola, jedan od kojih je zabio i Radebe. Ipak, Raul se pobrinuo da ne dođe do iznenađenja, kao i pobjeda Paragvaja 3-1 protiv Slovenije osiguralo je da se Bafana vrati doma zbog gol razlike. Kada se momčad vratila u domovinu, dočekani su velikim slavljem. Za Radebea je to bio posljednji hura.
Leeds je potrošio previše novaca i puno trenera nisu mogli spasiti situaciju. Predsjednik kluba Peter Ridsdale je napustio klub kad se nije uspio plasirati u Prvu Ligu prvi put od 1990. Dok je Leeds igrao u Drugoj ligi, Radebe se još jednom ozlijedio slomivši Ahilovu tetivu u utakmici protiv Wolvesa.
Nakon dugotrajnog oporavka, Šef je započeo posljednju utakmicu za Bafanu, prijateljsku utakmicu protiv Engleske koja je trebala dokazati FIFI da Južna Afrika može biti domaćin Svjetskog Prvenstva. Bio je to tužan kraj prekrasne karijere, ali Radebe je imao drukčije zamisli.
Nakon velikog truda nakon nove ozljede, uspio je igrati u svojoj oproštajnoj utakmici na kraju sezone. Preko 40,000 navijača je došlo u Elland Road stadion kako bi vidjeli velikog igrača. To će se pokazati najbrojnijom publikom cijele sezone što pokazuje koliko je Radebe bio omiljen među navijačima. Sljedeći tjedan je ušao na zadnjih 5 minuta posljednje utakmice sezone protiv Rotherhama gdje mu je uručena kapetanska traka; bio je to lijepi kraj jednog od najvećih igrača kluba. Mirovina mu je došla kao olakšanje nakon karijere u kojoj je imao toliko prepreka da je na kraju jedva mogao igrati.
Njegovi planovi za život nakon nogometa su poljuljani 2005, kad mu je supruzi Feziwe dijagnosticiran rak. Radebe je bio kraj nje kroz tri godine borbe prije no što je umrla u listopadu 2008. Godinu dana kasnije njegov otac Johannes, kojemu Radebe duguje svoju karijeru i pozitivan pogled na život, također umire. Radebe si uzima vremena izvan svjetla reflektora i fokusira se na obitelj.
Protekle godine su se pokazale boljima za Radebea. Svoju slavu koristi za promidžbu raznih dobrotvornih organizacija. S obzirom da je tijekom nogometa uvijek koristio svoju snagu i defanzivne vještine na uvijek pošten način, nije ni čudo da se u mirovini okrenuo dobrotvornom radu.
Radebe je oličenje Južne Afrike na mnogo načina. Od skromnih i teških početaka u opasnim ulicama Johannesburga do Svjetsih Prvenstava i Afričkih Kupova Nacija, Radebe se proslavio kao odlučan vođa i odličan igrač. Bio je svjetla točka nogometa Južne Afrike koju je učinio moćnom i konkurentnom u svijetu.
Još uvijek ga obožavaju kako doma tako i u Leedsu gdje je oduševljavao navijače svojom igrom na terenu i svojom skromnošću izvan terena – bio je savršen profesionalac. Sa smiješkom na licu i isplaženim jezikom, Šef će ostati upamćen kao jedan od najboljih uvoza u povijesti Premijer Lige.
Primjedbe
Objavi komentar