Vratimo sat malo u nazad, 15. svibnja 2004.: Patrick Vieira postiže pogodak nakon izvrsnog dodavanja Dennisa Bergkampa. Pogotkom u drugom poluvremenu Gunnersima je donijelo preokret i pobjedu od 2:1 nad Leicester Cityjem na slavnom Highburyu. Možda to nije jedan od najupečatljivijih rezultata koji je klub postigao, ali sigurno je jedan od - ako ne i najviše - povijesni koji je londonski klub zabilježio od svog rođenja.
Prvaci Arsènea Wengera nametnuli su se kao jedna od najvećih momčadi u engleskom nogometu, čime su sezonu završili neporaženi. S teškim francuskim utjecajem, Arsenal je osvojio ligu sakupivši impresivnih 90 bodova, 11 bodova više od prosperitetnog susjeda Chelseaja.
To je podvig koji je još ostvario samo sjajni Preston North End iz 1889. godine, prvaci u prvoj osnovanoj ligaškoj sezoni engleske nogometne lige. Unatoč postizanju sličnih uspjeha, jesu li oni uopće na kraju slični?
Lilywhitesi su prije svega formirani kao kriketski klub, nakon 17 godina prelaze na nogometni teren. Kako je profesionalizam bio zabranjen dok se nije formirala nogometna liga, a mnogi su držali uvjerenja da tu igru trebaju igrati gospoda amateri, igrači su plaćeni novcem za kupovanjem kopački. No 1888. godine šest momčadi sa sjeverozapada i šest ekipa iz srednjeg zapada osnovali su Nogometnu ligu. North End je već čvrsto ukorijenjen kao najbolja momčad u zemlji, sve do danas drži rekord sa najvećim dosadašnjim trijumfom u FA Kupu, doma su pobijedili Hyde FC 26-0.
Prvobitno je Preston North End bio cijenjen kao Invincibles (Nepobjedivi) u sezoni koja je prethodila formiranju engleske nogometne lige. Natjecali su se u 70 utakmica tijekom sezone, bili su neprobojna sila u igri, pobjeđivali su u 42 utakmice zaredom kao i u raznim utakmicama pobjeđivali s dvocifrenim brojem golova. Ova sjajna serija zaustavila se u finalu FA kupa, budući da je West Bromwich Albion nevjerojatno ostvario pobjedu od 2:1.
Unatoč porazu i gubitka trofeja u finalu, Preston je imao sjajan omjer golova te godine, zabilježio ih je 316, a primio 81 pogodak. Na kraju sezone Lilywhitesi su skupili 59 pobjeda i izgubili sedam od tih 70 utakmica, zaista nevjerojatan povratak. Pa što čini tu Prestonovu stranu boljom od glamuroznog Arsenala 2004. godine?
Arsenalova momčad, nabijena ogromnom količinom spretnosti i tehničke potkovanosti u kombinaciji sa snažnom napadačkom linijom, ostvarili su nevjerojatan podvig nakon više od stoljeća postojanja. Heroji North Enda učinili su to samo osam godina nakon transfera iz kriketa gdje su onda stvoreni kao nogometni klub. Uspon kluba na samom vrh nije ništa spektakularno, uz neke čudne i zanimljive priče. Londonski klub bio je na sredini tablice druge lige osam godina nakon uspostave kluba, što je bila jaka suprotnost onoga što će se dogoditi kasnije dečkima u bijelom.
Dvije godine nakon što je klub stvoren Preston je igrao protiv lokalnog rivala Blackburn Rovers i slavio s 16-0. Kao što se očekivalo, North End neće biti spomenut u istom dahu kao najbolji u zemlji u samo dvije godine postojanja, ali nije im trebalo dugo da se popnu na ljestvici. Roversi su se 1887-88 vratili u Deepdale i Lilywhitesi su ih razbili 7-0. Ukupno sa 23 gola razlike nešto je što bi se u modernom dobu moglo smatrati nečuvenim i signalizira koliko su brzo postali najbolji tim u državi.
Ian Rigby, povjesničar kluba Preston North End detaljno je opisao probleme s kojima se klub morao suočiti, natječući se u najranijoj eri nogometne lige. Lilywhites je na čelu imao čovjeka po imenu William Sudell, ali njegove su se odgovornosti protezale puno dalje od treniranja tima. "Bio je poput trenera, masirao je igrače, vodio je računa o travnjaku, vodio je računa o pranju dresova i čak je ponekad i zaigrao. Bila je jedna utakmica u kojoj se morao ispuniti kvota igrača, te se on prijavio kao igrač, a oni su u kupu pobijedili Reading 18-0, a postigao je hat-trick kao desno krilo. To je fenomenalno kada razmišljate o tome," kaže Rigby.
No, među osobljem nije bilo sportskih znanstvenika, nutricionista ili fizioterapeuta, a pored toga, nije bilo rotacije sastava, to suvremenog nogometaša čini pomalo sramnim da igrači amateri mogu igrati tako mnogo utakmica u tako kratkom razdoblju. "Oni stvaraju puno priča oko Nepobjedivih, dok je Arsenal - u redu da nisu izgubili utakmicu u sezoni [u ligi] - ali nisu odigrali toliko utakmica kao Preston", objašnjava Rigby. "Arsenal je igrao više ligaških utakmica od Prestona, ali to nije bila Prestonova krivnja, već zbog veličine lige. Preston je te sezone odigrao 42 prijateljske utakmice, kao i utakmice lige i kupa. Ako pogledate popis prijateljskih utakmica, nevjerojatno je što su odigrali. Ali sva ta putovanja u tim danima su bila strašna. Kad su igrali protiv Blackburna, vozili su u kočiji kako bi stigli u Blackburn. "
Izvadak iz časopisa Football News and Athletic Journal iz listopada 1887. glasi: "Pred North Endom je nevjerojatan tjedan. Sljedeće srijede napuštaju Preston za Edinburgh. U četvrtak se sastaju u Midlothianu, u petak Dumbarton, u subotu Queens Park, u ponedjeljak u Clydesdale Harriers."
Arsenal je poznat po svom novom stadionu sa savršenom terenom, a slično je bilo i u Highburyju. Ali prije više od jednog stoljeća nije bilo namjenskih ljudi koji bi pazili na travnjake. To je bio posao Sudell-a (igrača PNE-a) i nije se puno vremena posvećivalo tome. "Smatrali su da su morali progoniti patke sa terena North Enda jer je teren bio ponekad jako vlažan", kaže Rigby.
Kapetan Prestona i tajnik kluba Fred Dewhurst bio je i sam amater čak i nakon formiranja lige. Iako je većina njegovih suigrača bila profesionalni igrač, Dewhurst je zadržao glavni posao učitelja u lokalnoj školi, što je značilo da je propuštao gostujuće utakmice sredinom tjedna. Uključujući taj podatak, postigao je 23 gola u FA Kupu u isto toliko utakmica, a uspio je postići i 11 golova u devet utakmica za Englesku.
"Preston nema sina na kojega bi mogao biti ponosniji od genijalnog sekretara North Enda", piše Journal u 1888.. Ali Lilywhites su imali niz vrhunskih napadača i igrali su s pet napadača s formacijom 2-3-5. Jimmy Ross, poznat kao 'mali demon' igrao je na unutarnjoj desnoj poziciji u napadu, a postigao je 241 pred-ligaška gola u 223 utakmice. Uz sve to, mali Škot je u 36 utakmica zabio 38 golova u FA Kupa.
John Goodall ostat će upamćen kao najbolji strijelac lige u prvoj sezoni. Zabilježivši 20 golova u 21 utakmici lige, također je postigao 172 gola u 160 pred ligaških utakmica. Svi napadači za PNE zamalo su imali omjer gola po utakmici ili čak i bolje, nešto što bi bilo teško vidjeti od jednog napadača u nekom klubu, a kamoli pet.
Preston je osvojio ligu s 11 bodova ispred Aston Vile, što je slučajno isto toliko s koliko je Arsenal osvojio ligu. Iznenađujuće oni su jedini tim koji je ikada osvojio ligu i nikad im neće biti dodijeljen trofej – jer tada nije niti postojao.
North End je također postao prva ekipa koja je osvojila dvostruku krunu, podigavši FA kup nakon što je pobjedila Wolverhampton Wanderers s 3:0 na Ovalu. Da ovo bude još više privlačno za oči jest činjenica da nisu primili niti jedan pogodak u natjecanju dok su igrali samo s dva obrambena igrača, pokazujući koliko je njihov napad bio dominantan.
Časopis Manchester Guardian je rekao: "U jednoj sezoni nisu samo osvojili ligaško prvenstvo bez poraza, nego su zapravo odnijeli trofej kupa, ne dopuštajući da se niti jedan jedini gol ne postigne protiv njih. Ovo je uspjeh kojem se teško netko ikada približiti. To se sigurno ne može nadmašiti. "
Druge novine, odnosno Daily News, također je bio prepun hvale: „Jedino je ispravno da trofej padne proslavljenoj jedanaestorici North Enda koji su nekoliko godina bili najbolja momčad u cijeloj Kraljevini.“
Bilo je vrijeme za slavlje za North End; nakon srčanog poraza od West Broma u finalu prethodne godine, Preston je konačno podigao trofej za koji je država znala da zaslužuje. Ali nisu se uzdigli visoko zbog trofeja i samo dva dana kasnije organizirali su prijateljsku utakmicu protiv Sussex Athletic-a. Mogli bi se opravdati da nisu u vrhunskoj formi za ovaj susret zbog velikog slavlja dva dana prije, ali nisu niti trebali biti, razbivši Sussex Athletic 5-1.
Zanimljivo je samo pomisliti o tome kakvu bi dominaciju Preston imao da su sezone osnovane ranije. Liga je formirana dok je North End lagano stajao na mjestu. Iako su osvajali ligu nekoliko uzastopnih sezona, postoji onaj osjećaj neuspješnosti znajući koliko su uistinu bili dobri - slično kao i Arsenal.
U 2004. londonski klub imao je dominaciju, ali ne za dugo. Bili su šokirani u Liga Kupu kada ih je Middlesbrough odveo u drugu utakmicu i prošao dalje. Rivali Chelseaja izbacili su ih iz Europe, a također su izgubili od Manchester Uniteda u polufinalu FA Kupa. Gunnersi nisu uspjeli obraniti naslov sljedeće sezone, još jednom pokazavši svoju kratkoročnu superiornost.
Među njihovim redovima bili su i igrači svjetske klase. Thierry Henry i Dennis Bergkamp, dva najdarovitija napadača koje je engleska Premier Liga ikada vidjela, a cijela momčad se sastojala od prošarane linije zvijezde. No, iako nisu poznata imena, Lilywhites je imao brojne napadače koji su imali vrhunske i bolje rezultate postignutih golova u odnosu na Henryja i Bergkampa.
Uzimajući sve u obzir, obje ekipe su slične. Nijedna momčad nije dugo održala svoju dominaciju; za Preston North End jer je liga stvorena prekasno, a za Arsenal jer je konkurencija bila žešća.
Preston je mogao igrati četiri utakmice u pet dana bez rotacije igrača, istodobno morajući putovati sa neadekvatnim prijevoznim sredstvima. Resursi su bili ograničeni, a znanstvena saznanja nisu bila tako opsežna. Dosljedno je vidjeti da bi ti faktori imali snažan utjecaj na igrače, a raspravlja se može li se današnji nogometaš u ovom vremenu nositi. Iz tih razloga, racionalna je argumentacija, iako su oba tima postigla nevjerojatna postignuća, da je Preston North End onaj koji bi se trebao više cijeniti. Ipak su oni, originalno Nepobjedivi.
Prvaci Arsènea Wengera nametnuli su se kao jedna od najvećih momčadi u engleskom nogometu, čime su sezonu završili neporaženi. S teškim francuskim utjecajem, Arsenal je osvojio ligu sakupivši impresivnih 90 bodova, 11 bodova više od prosperitetnog susjeda Chelseaja.
To je podvig koji je još ostvario samo sjajni Preston North End iz 1889. godine, prvaci u prvoj osnovanoj ligaškoj sezoni engleske nogometne lige. Unatoč postizanju sličnih uspjeha, jesu li oni uopće na kraju slični?
Lilywhitesi su prije svega formirani kao kriketski klub, nakon 17 godina prelaze na nogometni teren. Kako je profesionalizam bio zabranjen dok se nije formirala nogometna liga, a mnogi su držali uvjerenja da tu igru trebaju igrati gospoda amateri, igrači su plaćeni novcem za kupovanjem kopački. No 1888. godine šest momčadi sa sjeverozapada i šest ekipa iz srednjeg zapada osnovali su Nogometnu ligu. North End je već čvrsto ukorijenjen kao najbolja momčad u zemlji, sve do danas drži rekord sa najvećim dosadašnjim trijumfom u FA Kupu, doma su pobijedili Hyde FC 26-0.
Prvobitno je Preston North End bio cijenjen kao Invincibles (Nepobjedivi) u sezoni koja je prethodila formiranju engleske nogometne lige. Natjecali su se u 70 utakmica tijekom sezone, bili su neprobojna sila u igri, pobjeđivali su u 42 utakmice zaredom kao i u raznim utakmicama pobjeđivali s dvocifrenim brojem golova. Ova sjajna serija zaustavila se u finalu FA kupa, budući da je West Bromwich Albion nevjerojatno ostvario pobjedu od 2:1.
Unatoč porazu i gubitka trofeja u finalu, Preston je imao sjajan omjer golova te godine, zabilježio ih je 316, a primio 81 pogodak. Na kraju sezone Lilywhitesi su skupili 59 pobjeda i izgubili sedam od tih 70 utakmica, zaista nevjerojatan povratak. Pa što čini tu Prestonovu stranu boljom od glamuroznog Arsenala 2004. godine?
Arsenalova momčad, nabijena ogromnom količinom spretnosti i tehničke potkovanosti u kombinaciji sa snažnom napadačkom linijom, ostvarili su nevjerojatan podvig nakon više od stoljeća postojanja. Heroji North Enda učinili su to samo osam godina nakon transfera iz kriketa gdje su onda stvoreni kao nogometni klub. Uspon kluba na samom vrh nije ništa spektakularno, uz neke čudne i zanimljive priče. Londonski klub bio je na sredini tablice druge lige osam godina nakon uspostave kluba, što je bila jaka suprotnost onoga što će se dogoditi kasnije dečkima u bijelom.
Dvije godine nakon što je klub stvoren Preston je igrao protiv lokalnog rivala Blackburn Rovers i slavio s 16-0. Kao što se očekivalo, North End neće biti spomenut u istom dahu kao najbolji u zemlji u samo dvije godine postojanja, ali nije im trebalo dugo da se popnu na ljestvici. Roversi su se 1887-88 vratili u Deepdale i Lilywhitesi su ih razbili 7-0. Ukupno sa 23 gola razlike nešto je što bi se u modernom dobu moglo smatrati nečuvenim i signalizira koliko su brzo postali najbolji tim u državi.
Ian Rigby, povjesničar kluba Preston North End detaljno je opisao probleme s kojima se klub morao suočiti, natječući se u najranijoj eri nogometne lige. Lilywhites je na čelu imao čovjeka po imenu William Sudell, ali njegove su se odgovornosti protezale puno dalje od treniranja tima. "Bio je poput trenera, masirao je igrače, vodio je računa o travnjaku, vodio je računa o pranju dresova i čak je ponekad i zaigrao. Bila je jedna utakmica u kojoj se morao ispuniti kvota igrača, te se on prijavio kao igrač, a oni su u kupu pobijedili Reading 18-0, a postigao je hat-trick kao desno krilo. To je fenomenalno kada razmišljate o tome," kaže Rigby.
No, među osobljem nije bilo sportskih znanstvenika, nutricionista ili fizioterapeuta, a pored toga, nije bilo rotacije sastava, to suvremenog nogometaša čini pomalo sramnim da igrači amateri mogu igrati tako mnogo utakmica u tako kratkom razdoblju. "Oni stvaraju puno priča oko Nepobjedivih, dok je Arsenal - u redu da nisu izgubili utakmicu u sezoni [u ligi] - ali nisu odigrali toliko utakmica kao Preston", objašnjava Rigby. "Arsenal je igrao više ligaških utakmica od Prestona, ali to nije bila Prestonova krivnja, već zbog veličine lige. Preston je te sezone odigrao 42 prijateljske utakmice, kao i utakmice lige i kupa. Ako pogledate popis prijateljskih utakmica, nevjerojatno je što su odigrali. Ali sva ta putovanja u tim danima su bila strašna. Kad su igrali protiv Blackburna, vozili su u kočiji kako bi stigli u Blackburn. "
Izvadak iz časopisa Football News and Athletic Journal iz listopada 1887. glasi: "Pred North Endom je nevjerojatan tjedan. Sljedeće srijede napuštaju Preston za Edinburgh. U četvrtak se sastaju u Midlothianu, u petak Dumbarton, u subotu Queens Park, u ponedjeljak u Clydesdale Harriers."
Arsenal je poznat po svom novom stadionu sa savršenom terenom, a slično je bilo i u Highburyju. Ali prije više od jednog stoljeća nije bilo namjenskih ljudi koji bi pazili na travnjake. To je bio posao Sudell-a (igrača PNE-a) i nije se puno vremena posvećivalo tome. "Smatrali su da su morali progoniti patke sa terena North Enda jer je teren bio ponekad jako vlažan", kaže Rigby.
Kapetan Prestona i tajnik kluba Fred Dewhurst bio je i sam amater čak i nakon formiranja lige. Iako je većina njegovih suigrača bila profesionalni igrač, Dewhurst je zadržao glavni posao učitelja u lokalnoj školi, što je značilo da je propuštao gostujuće utakmice sredinom tjedna. Uključujući taj podatak, postigao je 23 gola u FA Kupu u isto toliko utakmica, a uspio je postići i 11 golova u devet utakmica za Englesku.
"Preston nema sina na kojega bi mogao biti ponosniji od genijalnog sekretara North Enda", piše Journal u 1888.. Ali Lilywhites su imali niz vrhunskih napadača i igrali su s pet napadača s formacijom 2-3-5. Jimmy Ross, poznat kao 'mali demon' igrao je na unutarnjoj desnoj poziciji u napadu, a postigao je 241 pred-ligaška gola u 223 utakmice. Uz sve to, mali Škot je u 36 utakmica zabio 38 golova u FA Kupa.
John Goodall ostat će upamćen kao najbolji strijelac lige u prvoj sezoni. Zabilježivši 20 golova u 21 utakmici lige, također je postigao 172 gola u 160 pred ligaških utakmica. Svi napadači za PNE zamalo su imali omjer gola po utakmici ili čak i bolje, nešto što bi bilo teško vidjeti od jednog napadača u nekom klubu, a kamoli pet.
Preston je osvojio ligu s 11 bodova ispred Aston Vile, što je slučajno isto toliko s koliko je Arsenal osvojio ligu. Iznenađujuće oni su jedini tim koji je ikada osvojio ligu i nikad im neće biti dodijeljen trofej – jer tada nije niti postojao.
North End je također postao prva ekipa koja je osvojila dvostruku krunu, podigavši FA kup nakon što je pobjedila Wolverhampton Wanderers s 3:0 na Ovalu. Da ovo bude još više privlačno za oči jest činjenica da nisu primili niti jedan pogodak u natjecanju dok su igrali samo s dva obrambena igrača, pokazujući koliko je njihov napad bio dominantan.
Časopis Manchester Guardian je rekao: "U jednoj sezoni nisu samo osvojili ligaško prvenstvo bez poraza, nego su zapravo odnijeli trofej kupa, ne dopuštajući da se niti jedan jedini gol ne postigne protiv njih. Ovo je uspjeh kojem se teško netko ikada približiti. To se sigurno ne može nadmašiti. "
Druge novine, odnosno Daily News, također je bio prepun hvale: „Jedino je ispravno da trofej padne proslavljenoj jedanaestorici North Enda koji su nekoliko godina bili najbolja momčad u cijeloj Kraljevini.“
Bilo je vrijeme za slavlje za North End; nakon srčanog poraza od West Broma u finalu prethodne godine, Preston je konačno podigao trofej za koji je država znala da zaslužuje. Ali nisu se uzdigli visoko zbog trofeja i samo dva dana kasnije organizirali su prijateljsku utakmicu protiv Sussex Athletic-a. Mogli bi se opravdati da nisu u vrhunskoj formi za ovaj susret zbog velikog slavlja dva dana prije, ali nisu niti trebali biti, razbivši Sussex Athletic 5-1.
Zanimljivo je samo pomisliti o tome kakvu bi dominaciju Preston imao da su sezone osnovane ranije. Liga je formirana dok je North End lagano stajao na mjestu. Iako su osvajali ligu nekoliko uzastopnih sezona, postoji onaj osjećaj neuspješnosti znajući koliko su uistinu bili dobri - slično kao i Arsenal.
U 2004. londonski klub imao je dominaciju, ali ne za dugo. Bili su šokirani u Liga Kupu kada ih je Middlesbrough odveo u drugu utakmicu i prošao dalje. Rivali Chelseaja izbacili su ih iz Europe, a također su izgubili od Manchester Uniteda u polufinalu FA Kupa. Gunnersi nisu uspjeli obraniti naslov sljedeće sezone, još jednom pokazavši svoju kratkoročnu superiornost.
Među njihovim redovima bili su i igrači svjetske klase. Thierry Henry i Dennis Bergkamp, dva najdarovitija napadača koje je engleska Premier Liga ikada vidjela, a cijela momčad se sastojala od prošarane linije zvijezde. No, iako nisu poznata imena, Lilywhites je imao brojne napadače koji su imali vrhunske i bolje rezultate postignutih golova u odnosu na Henryja i Bergkampa.
Uzimajući sve u obzir, obje ekipe su slične. Nijedna momčad nije dugo održala svoju dominaciju; za Preston North End jer je liga stvorena prekasno, a za Arsenal jer je konkurencija bila žešća.
Preston je mogao igrati četiri utakmice u pet dana bez rotacije igrača, istodobno morajući putovati sa neadekvatnim prijevoznim sredstvima. Resursi su bili ograničeni, a znanstvena saznanja nisu bila tako opsežna. Dosljedno je vidjeti da bi ti faktori imali snažan utjecaj na igrače, a raspravlja se može li se današnji nogometaš u ovom vremenu nositi. Iz tih razloga, racionalna je argumentacija, iako su oba tima postigla nevjerojatna postignuća, da je Preston North End onaj koji bi se trebao više cijeniti. Ipak su oni, originalno Nepobjedivi.
Primjedbe
Objavi komentar