Bila je to uvodna utakmica Svjetskog Prvenstva 1990. godine, s nositeljima Argentinom, uključujući i Diega Maradona koji je gotovo jedinstvenim potezima odveo Napoli do Scudetta. Postavljen u prvoj momčadi protiv kamerunske momčadi napučene igračima za koje jedva da je itko čuo, igrajući u velikoj mjeri u redovima nižih razreda francuskog klupskog nogometa i sličnih, manje slavnih liga.
Bila je to prilika za bujnu južnoameričku predstavu da postavi temelje na početku turnira. Ono što se ipak dogodilo imalo je daleko veći značaj.
Bilo bi pogrešno reći da su Afrikanci navodno bili podcijenjeni prije turnira od kvazi stručnjaka. Istini na volji nisu ih uopće ocijenili. Nakon nesretnog nastupa u Afričkom Kupu Nacija uslijedile su pripreme prije Svjetskog Prvenstva u kojima su dolazili redoviti porazi od opskurnih timova, a trening-kamp prepunjen malim grupicama i sitnim svađama.
Da bi se stvar održala u ravnoteži, u argentinskom taboru stvari su nisu bile baš pozitivne. Kao da su ikad i bili s tim dobroćudnim raspoloženjem? Sadržajne selekcije trenera Carlosa Bilarda osporavali su igrači, naravno s Maradona prvom planu. Bez obzira na to, bez obzira na to koji tim bi poslao trener gotovo svi su mislili kako je lako sposoban odvesti do obrane Svjetskog Prvenstva uz snažan početak na otvaranju samog natjecanja.
Kako je ostatak nogometnog svijeta Kamerunu dodijelio ulogu budala, a Maradoni ulogu genija, izgleda da je netko zaboravio kopiju scenarija proslijediti Afrikancima.
Bili su snažni, pametni i energični. Previše energični većinu vremena, gdje je Benjamin Massing požutio u prvih deset minuta, a bude imao i drugi posjet u sučevoj bilježnici pri samom kraju utakmice.
Čvrsto su markirali igrače Argentine i pokazali apetit za igru koja je izgledala neobično Argentincima. Međutim, nije se radilo samo o marljivoj obrani, kad su krenuli prema naprijed - Kamerun je pronašao prostor s alarmantnom regularnošću, protežući tako hvaljenu zadnju liniju Albiceleste gotovo do točke prijeloma.
Unatoč tome, Argentinci su bili svjetski prvaci i uz Maradonu na njihovoj strani, uvijek su stvarali prilike. Superzvijezda Napolija pritiskao je i ispitivao obranu, ohrabrujući svoje suigrače da zaprijete, ali nisu mogli postići gol Afrikancima. Mladi Thomas N'Kono uzvratio je svojim sjajnim obranama. Rani gol je mogao riješiti živce u Južnoj Americi i naštetiti duhu Kamerunaca, ali kako je igra tekla i pogotka nije bilo, jedna je momčad bila zabrinuta, a druga rasla od samopouzdanja.
Omam-Biyik je zaprijetio s jakim hitcem te umalo zakucao tijelo u gol argentinskog vratara Neryja Pumpida. Problem Kamerunaca bio je u tome što s obzirom na oštre startove i ogroman broj prekršaja, sučevo strpljenje na kraju istrošiti.
I tada, nakon sat vremen igre, Andre Kana-Biyik je zaradio direktan crveni karton. Protiv Kameruna koji sada nastavlja s deset igrača, sigurno bi uslijedio pogodak. I je, ali zabili su ga Afrikanci. Prekršaj je napravio Néstor Lorenzo, a dok je lopta letila zrakom, isti igrač, čuvao je Cyrille Makanakya, odbivši loptu od igrača prema Omam-Biyiku. Napadač se zatrčao prema dolje i postigao pogodak. U devet od deset utakmica Pumpido bi to sigurno obranio. Ovo je bila deseta utakmica, a lopta je prošla kraj njega i ušla u mrežu.
Do tog trenutka Kamerun je bio nadahnut činjenicom da su nosili s svjetskim prvacima, a rezultat je to pokazao. Sada, s 25 minuta igre, imali su vodstvo i štitili su ga svim sredstvima na raspolaganju. Startovi su postali još žešći i markiranje u u obrani je bilo sve tjesnije. Maradonu su ciljali cijelo vrijeme kako bi ga ostavili u sjeni, a argentinski pritisak se pretvorio u frustraciju kako je vrijeme teklo.
Tada, s samo nekoliko minuta do kraja utakmice uslijedio je ikonski odlomak same utakmice. Claudio Caniggia, koga je Bilardo ubacio s klupe, protrčao je kroz umorni kamerunski vezni red. Proklizivanje nije uspjelo zaustaviti njegov napredak prema naprijed i prije nego što je pokušao da ga sruši.
Konačno, stravičan napad vrijednim uključivanja u WWE za Massinga oborilo je napadača plavokose kose. Bio je to start bez rasprave, karakteriziran mentalitetom "oni neće proći". Massing je neizbježni crveni karton uzeo kao nešto što je morao napraviti, a nekoliko minuta kasnije sve je bilo gotovo.
Preostalih devet afričkih igrača proslavilo je nevjerojatnu pobjedu.
"Nitko nije mislio da ovdje možemo nešto učiniti protiv Maradone, ali znali smo što možemo učiniti", rekao je stijelac Omam-Biyik nakon utakmice. Ali doista su nešto učinili. Afrički nogomet sada je zauzeo svoje mjesto na karti svijeta.
Kamerun bi se i dalje zabavljao i cvjetao na turniru. Roger Milla dao bi nadu plesačima diljem Svijeta, a samo nesretni penali s Englezima u četvrtfinalu će ih eliminirati s natjecanja. Za Argentinu su se sudbine pomiješale. U sljedećoj utakmici Pumpido, kojeg su mnogi krivili za pogodak koji je primio protiv Kameruna, slomio je nogu i više nikada neće nastupiti za Argentinu. Bez njega, momčad je napredovala vrlo brzo do finala gdje je na kraju izgubila od Njemačke.
Za sve Milline ludorije na terenu i Kamerunov plasman u posljednjih osam, trajno sjećanje tima bilo bi onog dana kada su postigli najnevjerojatniji trijumf i pobijedili Svjetske Prvake s devet igrača.
Bila je to prilika za bujnu južnoameričku predstavu da postavi temelje na početku turnira. Ono što se ipak dogodilo imalo je daleko veći značaj.
Bilo bi pogrešno reći da su Afrikanci navodno bili podcijenjeni prije turnira od kvazi stručnjaka. Istini na volji nisu ih uopće ocijenili. Nakon nesretnog nastupa u Afričkom Kupu Nacija uslijedile su pripreme prije Svjetskog Prvenstva u kojima su dolazili redoviti porazi od opskurnih timova, a trening-kamp prepunjen malim grupicama i sitnim svađama.
Da bi se stvar održala u ravnoteži, u argentinskom taboru stvari su nisu bile baš pozitivne. Kao da su ikad i bili s tim dobroćudnim raspoloženjem? Sadržajne selekcije trenera Carlosa Bilarda osporavali su igrači, naravno s Maradona prvom planu. Bez obzira na to, bez obzira na to koji tim bi poslao trener gotovo svi su mislili kako je lako sposoban odvesti do obrane Svjetskog Prvenstva uz snažan početak na otvaranju samog natjecanja.
Kako je ostatak nogometnog svijeta Kamerunu dodijelio ulogu budala, a Maradoni ulogu genija, izgleda da je netko zaboravio kopiju scenarija proslijediti Afrikancima.
Bili su snažni, pametni i energični. Previše energični većinu vremena, gdje je Benjamin Massing požutio u prvih deset minuta, a bude imao i drugi posjet u sučevoj bilježnici pri samom kraju utakmice.
Čvrsto su markirali igrače Argentine i pokazali apetit za igru koja je izgledala neobično Argentincima. Međutim, nije se radilo samo o marljivoj obrani, kad su krenuli prema naprijed - Kamerun je pronašao prostor s alarmantnom regularnošću, protežući tako hvaljenu zadnju liniju Albiceleste gotovo do točke prijeloma.
Unatoč tome, Argentinci su bili svjetski prvaci i uz Maradonu na njihovoj strani, uvijek su stvarali prilike. Superzvijezda Napolija pritiskao je i ispitivao obranu, ohrabrujući svoje suigrače da zaprijete, ali nisu mogli postići gol Afrikancima. Mladi Thomas N'Kono uzvratio je svojim sjajnim obranama. Rani gol je mogao riješiti živce u Južnoj Americi i naštetiti duhu Kamerunaca, ali kako je igra tekla i pogotka nije bilo, jedna je momčad bila zabrinuta, a druga rasla od samopouzdanja.
Omam-Biyik je zaprijetio s jakim hitcem te umalo zakucao tijelo u gol argentinskog vratara Neryja Pumpida. Problem Kamerunaca bio je u tome što s obzirom na oštre startove i ogroman broj prekršaja, sučevo strpljenje na kraju istrošiti.
I tada, nakon sat vremen igre, Andre Kana-Biyik je zaradio direktan crveni karton. Protiv Kameruna koji sada nastavlja s deset igrača, sigurno bi uslijedio pogodak. I je, ali zabili su ga Afrikanci. Prekršaj je napravio Néstor Lorenzo, a dok je lopta letila zrakom, isti igrač, čuvao je Cyrille Makanakya, odbivši loptu od igrača prema Omam-Biyiku. Napadač se zatrčao prema dolje i postigao pogodak. U devet od deset utakmica Pumpido bi to sigurno obranio. Ovo je bila deseta utakmica, a lopta je prošla kraj njega i ušla u mrežu.
Do tog trenutka Kamerun je bio nadahnut činjenicom da su nosili s svjetskim prvacima, a rezultat je to pokazao. Sada, s 25 minuta igre, imali su vodstvo i štitili su ga svim sredstvima na raspolaganju. Startovi su postali još žešći i markiranje u u obrani je bilo sve tjesnije. Maradonu su ciljali cijelo vrijeme kako bi ga ostavili u sjeni, a argentinski pritisak se pretvorio u frustraciju kako je vrijeme teklo.
Tada, s samo nekoliko minuta do kraja utakmice uslijedio je ikonski odlomak same utakmice. Claudio Caniggia, koga je Bilardo ubacio s klupe, protrčao je kroz umorni kamerunski vezni red. Proklizivanje nije uspjelo zaustaviti njegov napredak prema naprijed i prije nego što je pokušao da ga sruši.
Konačno, stravičan napad vrijednim uključivanja u WWE za Massinga oborilo je napadača plavokose kose. Bio je to start bez rasprave, karakteriziran mentalitetom "oni neće proći". Massing je neizbježni crveni karton uzeo kao nešto što je morao napraviti, a nekoliko minuta kasnije sve je bilo gotovo.
Preostalih devet afričkih igrača proslavilo je nevjerojatnu pobjedu.
"Nitko nije mislio da ovdje možemo nešto učiniti protiv Maradone, ali znali smo što možemo učiniti", rekao je stijelac Omam-Biyik nakon utakmice. Ali doista su nešto učinili. Afrički nogomet sada je zauzeo svoje mjesto na karti svijeta.
Kamerun bi se i dalje zabavljao i cvjetao na turniru. Roger Milla dao bi nadu plesačima diljem Svijeta, a samo nesretni penali s Englezima u četvrtfinalu će ih eliminirati s natjecanja. Za Argentinu su se sudbine pomiješale. U sljedećoj utakmici Pumpido, kojeg su mnogi krivili za pogodak koji je primio protiv Kameruna, slomio je nogu i više nikada neće nastupiti za Argentinu. Bez njega, momčad je napredovala vrlo brzo do finala gdje je na kraju izgubila od Njemačke.
Za sve Milline ludorije na terenu i Kamerunov plasman u posljednjih osam, trajno sjećanje tima bilo bi onog dana kada su postigli najnevjerojatniji trijumf i pobijedili Svjetske Prvake s devet igrača.
Primjedbe
Objavi komentar