Francisco Gento možda neće biti ime kojeg će prepoznati mnogi današnji mlađi navijači, no on je jedan od najuspješnijih i najatraktivnijih igrača svih vremena na klupskoj razini. Iako to tada nije znao, 6 osvojenih trofeja Europskog kupa Francisca Genta 1966. godine stvoriti će rekord koji i dalje stoji, gotovo pola stoljeća kasnije.
Paco je, kao što je bio poznat, sakupio i rekordnih 12 naslova LaLige s velikim Real Madridom 1950-ih i 1960-ih. Igrao je i u europskom klupskom finalu u tri različita desetljeća, što je potpuno rijetko postignuće. Ostvario je svoj podvig igrajući u finalu Europskog Kupa 1950-ih i 1960-ih, a bio je još uvijek tamo, kada je igrao za Real Madrid protiv Chelseaja u finalu Kupa Pobjednika Kupova 1971. godine. Također je jedan od rijetkih igrača koji je igrao u Europskom Kupu 15 sezona za redom. Sve u svemu, igrao je u finalu u osam navrata, pobijedivši u šest. Njegov rekord od osam finala na kraju je izjednačio Paolo Maldini, iako ga je Maldini osvojio samo u pet navrata.
Na međunarodnoj razini Gento je predstavljao Španjolsku na dva Svjetska Prvenstva, 1962. i 1966., ali bio je nesretan 1964. godine kada nije bio izabran za Europsko Prvenstvo, u kojem je Španjolska osvojila. Bio je to prvi veliki uspjeh Španjolske na međunarodnoj razini, podvig koji se neće ponoviti još 44 godine, sve dok ga nisu ponovo osvojili u 2008. Iako je propustio međunarodni uspjeh i dalje se smatra jednim od najvećih igrača La Roja ikada.
Možda je čudno smatrati da legendarni igrač Reala nije uspio ostaviti pozitivan dojam u prvih nekoliko utakmica. Podsjetivši na svojih prvih nekoliko mjeseci na Santiago Bernabéuu, rekao je:
Paco Gento rođen je 1933. godine u Guarnizu, selu pod okrugom Cantabrije. Kao mladić igrao je nogomet, ali uspio je i u atletici. Upravo je njegovo sudjelovanje na 100 metara gdje je nesumnjivo razvio svoju fenomenalnu brzinu, koja je kasnije postala njegov zaštitni znak. Navodi se da je u svom vrhuncu s Real Madridom mogao pretrčati 100 metara za oko 11 sekundi i bio jednako brz s loptom kao i bez nje. Stoga nije malo čudo što se smatra jednim od najboljih ljevaka u povijesti nogometa. Obrambeni igrači su ga sigurno prezirali, gledajući kako Paco trči naprijed prema njima, driblajući ih lukavstvom i brzinom, ne ostavljajući ništa osim prašine na njihovim licima.
Bio je sin šofera, a mladi i skromni Paco morao je napustiti školu kako bi pomogao obitelji u ranim tinejdžerskim godinama. Na kraju bi ušao u profesionalni nogomet, ne s Realom, već s lokalnom klubom Racing Santanderom. Vrijeme u Santanderu bilo je kratkotrajno; odigrao je samo 10 utakmica, dvaput je postigao pogodak, prije nego što ga je ukrao Real Madrid.
Vrijeme i sreća ponekad mogu značiti sve, a za Paca su se ti vitalni sastojci materijalizirali u pravom trenutku. Ušao je u dio povijesti Real Madrida na točno pravom raskršću i jahao ogromnim valom neviđenog uspjeha u kojem je bio dio svega. U tom pogledu, isto bi se moglo reći i za Phil Neala iz Liverpoola i Ryana Giggsa iz Manchester Uniteda. Kao i Paco Gento i oni su ušli u ekipu i osvojili sve na svom putu.
Gento je igrao s nekim od najvećih nogometnih imena, a to su Alfredo Di Stéfano, Ferenc Puskás i Raymond Kopa. Kopa je 1958. godine proglašen europskim nogometašem godine, a Di Stéfano, osvojio je priznanje isto priznanje dva puta. Potpuno je nevjerojatno da Ferenc Puskas nikada nije osvojio željenu nagradu, ali on je i dalje bio legendarno ime, igrajući za moćni „Zlatni Tim” iz 1950-ih koje su mnogi smatrali najboljom nacionalnom momčadi u to vrijeme.
Unatoč tako velikim imenima u momčadi, Pacova briljantnost na krilu omogućila je mnogo golova njegovim istaknutijim suigračima. I sam je postigao golove, postigavši 128 pogotka u 428 nastupa u ligi. Imao je munjevitu brzinu, usprkos protivnicima koji su se bacali na glavu da ga zaustave, a s obje noge je bio nevjerojatan tehničar i imao je istu šutersku sposobnost u objema nogama.
Iako poznat po svojoj brzini, posjedovao je čarobnu lijevu nogu s odličnom kontrolom lopte u tijesnim situacijama i driblao je pokraj dvojice ili trojice igrača prije nego što bi ponovo nestao niz krilo i poslao još jedan fenomenalno dodavanje u šesnaesterac. Igrajući u sjeni poznatijih imena, to mnogo govori o Gentu da njegove sve titule su privlačnije i impresivnije od Di Stéfana ili Puskasa.
Osvajajući Europski Kup u prvih pet godina od svog osnutka, te mu je zapravo šesta i posljednja pobjeda protiv Partizana iz Beograda 1966., što ga ispunjavalo s najviše radosti i zadovoljstva. Tada je bio iskusni vođa momčadi, točnije bio je kapetan. Tim je danas bio poznat pod nazivom Yé-yé Real Madrid, a Yé-yé je referenca na pjesmu Beatlesa "She Loves You" sa svojim "Yeah Yeah Yeah" u pripjevu.
Nakon tog šestog uspjeha, katalonski list La Vanguardia, zloglasno škrt u svojoj hvalospjevu vezano bilo čemu iz Madrida, izvijestio je:
Njegov posljednji trijumf u Europskom Kupu je tada vodio bivši suigrač, Miguel Muñoz. Muñoz je bio kapetan kada je Real osvojio svoja prva dva Europska Kupa. Vodio ih je do uspjeha 1960. i 1966. i postao prva osoba koja je kao igrač i trener osvojila Europski Kup.
Uz sav uspjeh koji je Paco uživao, posebno u Europskom Kupu, ironično i smiješno je da kad je prvo natjecanje počelo, on i ostali igrači Reala nisu imali pojma o čemu se radi u novom turniru. Nisu u potpunosti shvatili važnost novog natjecanja, kao i mnogi drugi diljem kontinenta i koliko će to na kraju postati veliko.
Real je odigrao svoju prvu utakmicu protiv Servettea u Ženevi u rujnu 1955., ali čini se da nema niti jednog snimka te utakmice. Gento je rekao: "Moram priznati da nismo imali pojma koliko će turnir postati značajan. Išli smo igrati i to je bilo to. Nitko nam nije objasnio što će se dogoditi, niti format natjecanja niti da će to biti važno puno godina kasnije. Mislim da zapravo nismo shvatili što sve to znači dok nismo osvojili prvu titulu na finalu u Parizu. Tada smo mogli vidjeti o čemu se zapravo radi u Europskom Kupu. Bilo je to nešto neopisivo. Nije bilo televizije, nema videa. Volio bih da mogu pokazati mojim unucima one slike od prije 60 godina. Sada kada vidimo sve, nedostaje mi mogućnost da imam više svojih stvari iz tog doba. "
1960. Gento je sudjelovao u svečanoj utakmici Interkontinentalnog Kupa, tada se igrala na dvije utakmice, između pobjednika Copa Libertadoresa, u to doba Peñarola iz Urugvaja i Real Madrida, europskog prvaka. Pobjednik bi se smatrao najboljom klupskom ekipom na Svijetu. Real Madrid je pobijedio Peñarol ukupnim rezultatom 5-1, a Paco Gento se upisao u listu strijelaca. Neslužbeno, Real i Paco bi sada mogli tvrditi da su bili svjetski prvaci.
1971. godine, nakon slavne karijere, Gento je donio tešku odluku da završi svoju karijeru. Vrijeme ga je nadmašilo i odluka da objesi kopačke od klin nije bila laka. Zapravo, za bilo kojeg profesionalnog nogometaša odlazak u mirovinu nakon toliko godina činjenja nečega što netko voli može biti nevjerojatno težak. Nije ni čudo da postoje igrači koji se ne mogu nositi s prazninom koja dolazi u mirovini. Mnogi su se okrenuli alkoholu ili im bi čak oduzeli svoj vlastiti život. Agostino Di Bartolomei, bivši romski kapetan mi prvo pada na pamet. Ubrzo nakon umirovljenja, patio je od depresije i upucao se. Emocionalno je to vrijeme, gotovo kao da je zauvijek zatvoreno najveće poglavlje nečijeg života.
Paco je odlučio ostati u igri i učiti kao trener. Trenirao je neke momčadi, ali nije uspio dostići visine svoje igračke karijere. Na kraju je preuzeo ambasadorsku ulogu s Los Blancosom.
U prosincu 2015. objavljeno je da će predsjednik Real Madrida Florentino Pérez predložiti potez kojim će Francisco Gento postati počasnim predsjednikom kluba nakon smrti Alfreda di Stefana, koji je do tada obnašao tu dužnost. Događaj je predstavio Emilio Butragueño, bivši Realova legenda i trenutno direktor međunarodnih odnosa. Pérez je rekao: "Gento je danas s nama, on je jedna od legendi Real Madrida i osvojio je šest Europskih Kupa. Mnogo toga što danas radimo dugujemo njemu kojim je igrao zajedno s Di Stéfanom. Upravni odbor predložiti će da ga se imenuje počasnim predsjednikom Real Madrida."
Čak je i Sir Bobby Charlton, jedan od najvećih svjetskih igrača, rekao za Genta dok ga je gledao kako igra:
Francisco Gento nije samo legenda Real Madrida, već i Španjolske. Bilo bi primjereno dodijeliti mu titulu počasnog predsjednika, naslijedivši svog starog prijatelja i suigrača iz svih tih godina Alfreda Di Stéfana, koji je preminuo 2014. godine. S toliko napornog rada koji je uložio u Realove ciljeve, ne postoji nitko bolji od Genta, jednog od samo tri igrača, zajedno s Di Stéfanom i Joséom Mariom Zarragom, koji je igrao u svih prvih pet naslova Europskog Kupa, biti imenovan počasnim predsjednikom kluba kojem je služio toliko dugo i s tako velikom odlikovanjem, to može samo Francisco „Paco” Gento.
Paco je, kao što je bio poznat, sakupio i rekordnih 12 naslova LaLige s velikim Real Madridom 1950-ih i 1960-ih. Igrao je i u europskom klupskom finalu u tri različita desetljeća, što je potpuno rijetko postignuće. Ostvario je svoj podvig igrajući u finalu Europskog Kupa 1950-ih i 1960-ih, a bio je još uvijek tamo, kada je igrao za Real Madrid protiv Chelseaja u finalu Kupa Pobjednika Kupova 1971. godine. Također je jedan od rijetkih igrača koji je igrao u Europskom Kupu 15 sezona za redom. Sve u svemu, igrao je u finalu u osam navrata, pobijedivši u šest. Njegov rekord od osam finala na kraju je izjednačio Paolo Maldini, iako ga je Maldini osvojio samo u pet navrata.
Na međunarodnoj razini Gento je predstavljao Španjolsku na dva Svjetska Prvenstva, 1962. i 1966., ali bio je nesretan 1964. godine kada nije bio izabran za Europsko Prvenstvo, u kojem je Španjolska osvojila. Bio je to prvi veliki uspjeh Španjolske na međunarodnoj razini, podvig koji se neće ponoviti još 44 godine, sve dok ga nisu ponovo osvojili u 2008. Iako je propustio međunarodni uspjeh i dalje se smatra jednim od najvećih igrača La Roja ikada.
Možda je čudno smatrati da legendarni igrač Reala nije uspio ostaviti pozitivan dojam u prvih nekoliko utakmica. Podsjetivši na svojih prvih nekoliko mjeseci na Santiago Bernabéuu, rekao je:
"Oni [navijači] su govorili da bih tako brzo trčao da bih pobjegao s terena, ostavljajući loptu iza sebe. Ali sve se može promijeniti ovisno o vašoj snazi volje i žrtvi koje ste spremni dati. Moraš jako voljeti nogomet i željeti biti najbolji."
Paco Gento rođen je 1933. godine u Guarnizu, selu pod okrugom Cantabrije. Kao mladić igrao je nogomet, ali uspio je i u atletici. Upravo je njegovo sudjelovanje na 100 metara gdje je nesumnjivo razvio svoju fenomenalnu brzinu, koja je kasnije postala njegov zaštitni znak. Navodi se da je u svom vrhuncu s Real Madridom mogao pretrčati 100 metara za oko 11 sekundi i bio jednako brz s loptom kao i bez nje. Stoga nije malo čudo što se smatra jednim od najboljih ljevaka u povijesti nogometa. Obrambeni igrači su ga sigurno prezirali, gledajući kako Paco trči naprijed prema njima, driblajući ih lukavstvom i brzinom, ne ostavljajući ništa osim prašine na njihovim licima.
Bio je sin šofera, a mladi i skromni Paco morao je napustiti školu kako bi pomogao obitelji u ranim tinejdžerskim godinama. Na kraju bi ušao u profesionalni nogomet, ne s Realom, već s lokalnom klubom Racing Santanderom. Vrijeme u Santanderu bilo je kratkotrajno; odigrao je samo 10 utakmica, dvaput je postigao pogodak, prije nego što ga je ukrao Real Madrid.
Vrijeme i sreća ponekad mogu značiti sve, a za Paca su se ti vitalni sastojci materijalizirali u pravom trenutku. Ušao je u dio povijesti Real Madrida na točno pravom raskršću i jahao ogromnim valom neviđenog uspjeha u kojem je bio dio svega. U tom pogledu, isto bi se moglo reći i za Phil Neala iz Liverpoola i Ryana Giggsa iz Manchester Uniteda. Kao i Paco Gento i oni su ušli u ekipu i osvojili sve na svom putu.
Gento je igrao s nekim od najvećih nogometnih imena, a to su Alfredo Di Stéfano, Ferenc Puskás i Raymond Kopa. Kopa je 1958. godine proglašen europskim nogometašem godine, a Di Stéfano, osvojio je priznanje isto priznanje dva puta. Potpuno je nevjerojatno da Ferenc Puskas nikada nije osvojio željenu nagradu, ali on je i dalje bio legendarno ime, igrajući za moćni „Zlatni Tim” iz 1950-ih koje su mnogi smatrali najboljom nacionalnom momčadi u to vrijeme.
Unatoč tako velikim imenima u momčadi, Pacova briljantnost na krilu omogućila je mnogo golova njegovim istaknutijim suigračima. I sam je postigao golove, postigavši 128 pogotka u 428 nastupa u ligi. Imao je munjevitu brzinu, usprkos protivnicima koji su se bacali na glavu da ga zaustave, a s obje noge je bio nevjerojatan tehničar i imao je istu šutersku sposobnost u objema nogama.
Iako poznat po svojoj brzini, posjedovao je čarobnu lijevu nogu s odličnom kontrolom lopte u tijesnim situacijama i driblao je pokraj dvojice ili trojice igrača prije nego što bi ponovo nestao niz krilo i poslao još jedan fenomenalno dodavanje u šesnaesterac. Igrajući u sjeni poznatijih imena, to mnogo govori o Gentu da njegove sve titule su privlačnije i impresivnije od Di Stéfana ili Puskasa.
 |
| Di Stefano, Gento i Puskas |
Osvajajući Europski Kup u prvih pet godina od svog osnutka, te mu je zapravo šesta i posljednja pobjeda protiv Partizana iz Beograda 1966., što ga ispunjavalo s najviše radosti i zadovoljstva. Tada je bio iskusni vođa momčadi, točnije bio je kapetan. Tim je danas bio poznat pod nazivom Yé-yé Real Madrid, a Yé-yé je referenca na pjesmu Beatlesa "She Loves You" sa svojim "Yeah Yeah Yeah" u pripjevu.
Nakon tog šestog uspjeha, katalonski list La Vanguardia, zloglasno škrt u svojoj hvalospjevu vezano bilo čemu iz Madrida, izvijestio je:
"Paco Gento utjelovljuje staru gardu nogometa, dani slave, bljesak munje koji je poslao loptu na put od Riala ili Di Stéfana. Nijedna momčad nikad nije igrala nogomet onako kako je igrao Real Madrid. Kako je vrijeme prolazilo, Gentoove su nevjerojatne kvalitete donekle izblijedjele. Njegovi se driblinzi izvode sporije, a njegovi sprintevi više nisu neprimjetni golim okom. I dalje je munja, iako bljeskovi dolaze rjeđe. Ipak, njegova prisutnost na terenu ohrabruje kolege i uvodi red u cijeli tim. "Vremena su se mijenjala i dolazio je doba Swinging Londona šezdesetih godina kad su The Beatlesi bili na vrhuncu slave. Otprilike u to vrijeme pojavila se Pacova fotografija okružena s nekoliko njegovih suigrača koji su nosili vrhunske perike Beatlesa. Oni su bili The Beatlesi iz svijeta nogometa.
Njegov posljednji trijumf u Europskom Kupu je tada vodio bivši suigrač, Miguel Muñoz. Muñoz je bio kapetan kada je Real osvojio svoja prva dva Europska Kupa. Vodio ih je do uspjeha 1960. i 1966. i postao prva osoba koja je kao igrač i trener osvojila Europski Kup.
Uz sav uspjeh koji je Paco uživao, posebno u Europskom Kupu, ironično i smiješno je da kad je prvo natjecanje počelo, on i ostali igrači Reala nisu imali pojma o čemu se radi u novom turniru. Nisu u potpunosti shvatili važnost novog natjecanja, kao i mnogi drugi diljem kontinenta i koliko će to na kraju postati veliko.
Real je odigrao svoju prvu utakmicu protiv Servettea u Ženevi u rujnu 1955., ali čini se da nema niti jednog snimka te utakmice. Gento je rekao: "Moram priznati da nismo imali pojma koliko će turnir postati značajan. Išli smo igrati i to je bilo to. Nitko nam nije objasnio što će se dogoditi, niti format natjecanja niti da će to biti važno puno godina kasnije. Mislim da zapravo nismo shvatili što sve to znači dok nismo osvojili prvu titulu na finalu u Parizu. Tada smo mogli vidjeti o čemu se zapravo radi u Europskom Kupu. Bilo je to nešto neopisivo. Nije bilo televizije, nema videa. Volio bih da mogu pokazati mojim unucima one slike od prije 60 godina. Sada kada vidimo sve, nedostaje mi mogućnost da imam više svojih stvari iz tog doba. "
1960. Gento je sudjelovao u svečanoj utakmici Interkontinentalnog Kupa, tada se igrala na dvije utakmice, između pobjednika Copa Libertadoresa, u to doba Peñarola iz Urugvaja i Real Madrida, europskog prvaka. Pobjednik bi se smatrao najboljom klupskom ekipom na Svijetu. Real Madrid je pobijedio Peñarol ukupnim rezultatom 5-1, a Paco Gento se upisao u listu strijelaca. Neslužbeno, Real i Paco bi sada mogli tvrditi da su bili svjetski prvaci.
1971. godine, nakon slavne karijere, Gento je donio tešku odluku da završi svoju karijeru. Vrijeme ga je nadmašilo i odluka da objesi kopačke od klin nije bila laka. Zapravo, za bilo kojeg profesionalnog nogometaša odlazak u mirovinu nakon toliko godina činjenja nečega što netko voli može biti nevjerojatno težak. Nije ni čudo da postoje igrači koji se ne mogu nositi s prazninom koja dolazi u mirovini. Mnogi su se okrenuli alkoholu ili im bi čak oduzeli svoj vlastiti život. Agostino Di Bartolomei, bivši romski kapetan mi prvo pada na pamet. Ubrzo nakon umirovljenja, patio je od depresije i upucao se. Emocionalno je to vrijeme, gotovo kao da je zauvijek zatvoreno najveće poglavlje nečijeg života.
Paco je odlučio ostati u igri i učiti kao trener. Trenirao je neke momčadi, ali nije uspio dostići visine svoje igračke karijere. Na kraju je preuzeo ambasadorsku ulogu s Los Blancosom.
U prosincu 2015. objavljeno je da će predsjednik Real Madrida Florentino Pérez predložiti potez kojim će Francisco Gento postati počasnim predsjednikom kluba nakon smrti Alfreda di Stefana, koji je do tada obnašao tu dužnost. Događaj je predstavio Emilio Butragueño, bivši Realova legenda i trenutno direktor međunarodnih odnosa. Pérez je rekao: "Gento je danas s nama, on je jedna od legendi Real Madrida i osvojio je šest Europskih Kupa. Mnogo toga što danas radimo dugujemo njemu kojim je igrao zajedno s Di Stéfanom. Upravni odbor predložiti će da ga se imenuje počasnim predsjednikom Real Madrida."
"Želim da se i dalje sjećamo našeg voljenog Alfreda Di Stéfana. Njegovo pamćenje pratilo nas je svake godine i još je uvijek prisutno među nama. Neka ove riječi posluže kao počast najboljem igraču svih vremena. Zajedno s Santiago Bernabéuom, Alfredo Di Stéfanom i Paco Gentom prenijeli su vrijednosti koje su i dalje svete za svakog navijača Real Madrida, bez obzira na njihovu nacionalnost, jezik, kulturu, ideologiju ili religiju. Te vrijednosti pokazale su nam da ovaj dres i grb nikada ne popuštaju. Zajedno, ujedinjeni do kraja, Real Madrid je uspio postati najbolji klub na svijetu."Gento se prisjetio svog sjajnog suigrača Di Stéfanoa rekavši da će zbog njega (Genta) pobijediti njihovo treće uzastopno finale Europskog Kupa 1958. Kako se samo pokazalo proročki Di Stéfanovo povjerenje u svog suigrača. Doista je Gento postigao ključni pobjednički gol u pobjedi 3:2 protiv AC Milana i tako zadržao trofej u Madridu. Bilo je očito da su, unatoč svim velikim zvijezdama koje je Madrid imao na raspolaganju tijekom ovih zlatnih godina, najveća imena zapravo imala takvu vjeru i poštovanje u sposobnost svog brzonogog prijatelja na lijevom krilu. Tijekom ove ere, Gento je bio jedna konstanta, gotovo stalna figura koja je dobavljala svoj posao iznova i iznova.
Čak je i Sir Bobby Charlton, jedan od najvećih svjetskih igrača, rekao za Genta dok ga je gledao kako igra:
"Samo sam sjedio tamo i gledao, misleći da je to najbolje što sam ikad vidio."
 |
| Gento i šest titula Europskog Kupa |
Primjedbe
Objavi komentar