Svi dobro znamo tko je Manuel Neuer, te o kakvom se zapravo vrataru radi. Za neke najbolji golman u povijesti sporta, za neke u samom vrhu, ali svakako golman koji donosi prevagu na terenu. Radi se o golmanu koji u jednom trenutku može spasiti ekipu, u drugom trenutku već dovesti svoje ekipu u gol šansu, a onda ponovno u trećem trenutku zbog agresivnosti napraviti grešku i prosuti bodove u bitnoj utakmici. Danas ipak nećemo pisati o Neueru, pisat ćemo o golmanu koji još uvijek nije na toj razini, ali je na dobrome putu, pisat ćemo o Edersonu, golmanu Manchester Cityja. Neće ovo biti dug tekst, biografija ili memoari ovoga golmana, takav tekst sačuvat ćemo za jedno drugo vrijeme, vrijeme kada će ovaj golman okačiti kopačke o klin. Pa krenimo redom.
Ne tako davne 1993 godine rođen je Ederson Santana de Moraes ili kako ćemo ga mi u ovome tekstu od milja zvati Ederson, jer budimo realni tko će sva ta imena zapamtiti. Dječak je to koji u samim početcima uopće nije bio veliki ljubitelj nogometa, ali okolnosti su ga navele da postane ovo što je danas. Jedna od ključnih figura u njegovom razvoju bio je i Rogerio Ceni. Kako bi sam Ederson rekao:
Čisto informativno za sve one koji ne znaju Rogerio Ceni je bio brazilski golman koji je cijelu svoju karijeru proveo u Sao Paulu. Postao je globalno popularan zbog svojih golova. Bio je to golman koji je uvijek bio zadužen za izvođenje slobodnjaka i penala, te je tako u 23 godine karijere uspio postići 131 pogodak. Za Brazil je nastupao 18 puta.
Svoju karijeru započeo je kao i njegov idol u Sao Paulu 2008 godine, da bi već godinu dana kasnije svoje mjesto pokušavao pronaći u Benfici. Svoju sreću i prve ozbiljnije utakmice dobio je u Rio Aveu. U Rio Aveu se zadržao 3 godine, a potom u bombastičnom transferu vrijednom pola milijune eura ponovno pronalazi svoj put ka Benfici. Jedna od zanimljivosti je da je u to vrijeme u Rio Aveu također bio i Jan Oblak na posudbi iz Benfice, no čelni ljudi kluba odlučili su da nema smisla otkupiti ugovor te Oblaka vratili Benfici. Naravno Benfica je na račun oba golmana kasnije dobro omastila brk, no Rio Ave je u toj priči odradio svoj dio posla. Pružili su golmanima priliku da se dokažu i pokažu koliko vrijede, te da skupe iskustvo koje će im kasnije poslužiti kao kamen temeljac u daljnjem razvoju.
No vratimo se mi na našeg junaka Edersona koji se sada nalazi u Benfici. Divan grad, divno mjesto, a naš junak kroz drugu momčad Benfice marljivo pokušava napredovati u nogometu. To mu je u konačnici i uspjelo te je u dvije sezone provedene u Benfici upisao 37 nastupa, te osvojio 4 trofeja. Također zadnje sezone u Benfici okitio se nagradom najboljeg golmana lige.
S druge strane imamo Pepa Guardiolu. Svi znamo kakvu igru Pep preferira, a da bi ekipa igrala na posjed, kvalitetno i atraktivno potreban je golman koji to može ispratiti. Cijela filozofija potječe još iz doba Johana Cruyffa. Njega je uvijek mučila činjenica da je golmanova jedina uloga, barem u to vrijeme bila da sačuva svoj gol. On je na to gledao kao da gubi jednog igrača i uvijek je bio u potrazi za golmanom koji je bio dobar s loptom kako bi svih 11 igrača moglo sudjelovati u kreiranju igre. Naravno u početku je takav pristup bio ismijavan, ali danas takvi golmani su zlato. Naravno Pep je tu filozofiju prigrlio, malo izmijenio prema svojim viđenjima i počeo dominirati svjetskim nogometom.
Tako je Pep u Barceloni imao Victora Valdesa koji ruku na srce nije najbolji golman, ali se savršeno uklapao u stil igre koji je Pep želio. Nakon toga u Bayernu je na raspolaganju imao Manuel Neuera. Mislim da je u ovome trenutku uopće glupo pričati tko je Manuel, te kakav je on vratar, jer čak i oni koji površno prate nogomet svjesni su njegove veličine. Više o samom Manuelu možete pročitati u drugome tekstu. A zatim je preuzeo Manchester City koji je u svom rosteru imao Joe Harta. Pepu to jednostavno nije odgovaralo, te je tražio golmana koji može ispuniti njegove zamisli. Odluka je pala na Claudija Brava. Iako je samo ideja u začetku bila dobro isplanirana u konačnici se to pokazalo kao potpuni promašaj. Svoju priliku kasnije je dobio Willy Caballero, a Pep se bacio u potragu za čovjekom koji će riješiti sve njegove probleme.
Ederson tako postaje član Manchester Cityja u transferu vrijednom 35 milijuna funti, što ga je učinilo najvrjednijim vratarom barem za kratko. Nedugo zatim tu brojku su premašili Courtois, Alisson i Kepa, ali više o njima nekom drugom prilikom.
Radi se o agilnom, fizički jakom golmanu. Golmanu koji posjeduje fantastične reflekse, što mu omogućava odlične reakcije u situacijama jedan na jedan. Za vrijeme boravka u Benfici prozvan je i specijalistom za jedanaesterce. Naravno najpoznatiji je po svojoj smirenosti, samopouzdanju, kontroli lopte i načinu na koji može podijeliti iste iz zadnje linije, te započeti napad Cityja. Kada imate golmana ovog profila to dodatno utječe na ostatak ekipe, te im daje potrebnu smirenost i samopouzdanje. Naravno nije na odmet kada uz sve već spomenuto golman ima i mogućnost pogoditi napadača u kopačku na nekih 70 metara. Sve u svemu radi se o fantastičnom golmanu, te ujedno i savršenom za Pepov sustav igre. Koliko god da je Ederson savršeno sjeo Pepu, isto toliko je i Pep savršeno sjeo njemu, te je postao jedan od glavnih čimbenika daljnjeg razvoja ovog mladića.
Ederson je također pokušao srušiti i jedan svjetski rekord i naravno uspio je u tome. Radi se o tome da je Ederson uspio ispucati loptu 75,35 metara, te je tako prebacio tadašnji rekord za 35 centimetara. Nekoliko mjeseci kasnije Ederson je to novo dobiveno samopouzdanje pokušao iskoristiti u utakmici, te je uspio pronaći Aguera koji postiže pogodak, a Ederson postaje prvi golman Manchester Cityja koji upisuje asistenciju u Premier Ligi.
Da li ga sve ovo gore nabrojano čini najboljim golmanom na svijetu? Kako se uopće utvrđuje tko je najbolji? Da li je bitan broj dodavanja ili njihove obrane, možda asistencije? Statistika otkriva puno, ali zato ne pokazuje ništa. Ben Foster je jednom rekao:
Možda ovo i je najbolji način da se ocjeni vratar. Ali što znači realna odluka? Neki ljudi su svjesni da ponekad vratari ne mogu napraviti ništa, dok s druge strane postoje ljudi koji vjeruju da vratari moraju biti supermeni u malom, te da moraju braniti nemoguće.
Poanta svega ovoga je da vjerojatno nikada nećemo saznati sa sigurnošću tko je bio najbolji. Sto ljudi sto ćudi, svatko ima neko svoje mišljenje. Ali isto tako činjenica je da nije ni bitno da li ga smatramo najboljim ili ne dovoljno je da živimo u njegovom vremenu, te da možemo uživati u nogometu koji nam Ederson, ali i ostali vratari ovoga tipa pružaju.
Tekst napisao: Matej Milašinović
Ne tako davne 1993 godine rođen je Ederson Santana de Moraes ili kako ćemo ga mi u ovome tekstu od milja zvati Ederson, jer budimo realni tko će sva ta imena zapamtiti. Dječak je to koji u samim početcima uopće nije bio veliki ljubitelj nogometa, ali okolnosti su ga navele da postane ovo što je danas. Jedna od ključnih figura u njegovom razvoju bio je i Rogerio Ceni. Kako bi sam Ederson rekao:
Rogerio Ceni oduvijek je bio moja inspiracija. Kada sam počeo igrati nogomet u školi, nisam imao idola, ali nisam toliko ni volio nogomet kao danas. Na nogomet sam išao zbog bratovog utjecaja, a i zbog prijatelja koji su isto išli. I tako sam krenuo s nogometom. Brzo su me prebacili na mjesto golmana i to je trenutak kada sam počeo aktivno pratiti Rogerio Cenija. Od tog trenutka pa nadalje on je postao moja inspiracija i idol.
Čisto informativno za sve one koji ne znaju Rogerio Ceni je bio brazilski golman koji je cijelu svoju karijeru proveo u Sao Paulu. Postao je globalno popularan zbog svojih golova. Bio je to golman koji je uvijek bio zadužen za izvođenje slobodnjaka i penala, te je tako u 23 godine karijere uspio postići 131 pogodak. Za Brazil je nastupao 18 puta.
Svoju karijeru započeo je kao i njegov idol u Sao Paulu 2008 godine, da bi već godinu dana kasnije svoje mjesto pokušavao pronaći u Benfici. Svoju sreću i prve ozbiljnije utakmice dobio je u Rio Aveu. U Rio Aveu se zadržao 3 godine, a potom u bombastičnom transferu vrijednom pola milijune eura ponovno pronalazi svoj put ka Benfici. Jedna od zanimljivosti je da je u to vrijeme u Rio Aveu također bio i Jan Oblak na posudbi iz Benfice, no čelni ljudi kluba odlučili su da nema smisla otkupiti ugovor te Oblaka vratili Benfici. Naravno Benfica je na račun oba golmana kasnije dobro omastila brk, no Rio Ave je u toj priči odradio svoj dio posla. Pružili su golmanima priliku da se dokažu i pokažu koliko vrijede, te da skupe iskustvo koje će im kasnije poslužiti kao kamen temeljac u daljnjem razvoju.
No vratimo se mi na našeg junaka Edersona koji se sada nalazi u Benfici. Divan grad, divno mjesto, a naš junak kroz drugu momčad Benfice marljivo pokušava napredovati u nogometu. To mu je u konačnici i uspjelo te je u dvije sezone provedene u Benfici upisao 37 nastupa, te osvojio 4 trofeja. Također zadnje sezone u Benfici okitio se nagradom najboljeg golmana lige.
S druge strane imamo Pepa Guardiolu. Svi znamo kakvu igru Pep preferira, a da bi ekipa igrala na posjed, kvalitetno i atraktivno potreban je golman koji to može ispratiti. Cijela filozofija potječe još iz doba Johana Cruyffa. Njega je uvijek mučila činjenica da je golmanova jedina uloga, barem u to vrijeme bila da sačuva svoj gol. On je na to gledao kao da gubi jednog igrača i uvijek je bio u potrazi za golmanom koji je bio dobar s loptom kako bi svih 11 igrača moglo sudjelovati u kreiranju igre. Naravno u početku je takav pristup bio ismijavan, ali danas takvi golmani su zlato. Naravno Pep je tu filozofiju prigrlio, malo izmijenio prema svojim viđenjima i počeo dominirati svjetskim nogometom.
Tako je Pep u Barceloni imao Victora Valdesa koji ruku na srce nije najbolji golman, ali se savršeno uklapao u stil igre koji je Pep želio. Nakon toga u Bayernu je na raspolaganju imao Manuel Neuera. Mislim da je u ovome trenutku uopće glupo pričati tko je Manuel, te kakav je on vratar, jer čak i oni koji površno prate nogomet svjesni su njegove veličine. Više o samom Manuelu možete pročitati u drugome tekstu. A zatim je preuzeo Manchester City koji je u svom rosteru imao Joe Harta. Pepu to jednostavno nije odgovaralo, te je tražio golmana koji može ispuniti njegove zamisli. Odluka je pala na Claudija Brava. Iako je samo ideja u začetku bila dobro isplanirana u konačnici se to pokazalo kao potpuni promašaj. Svoju priliku kasnije je dobio Willy Caballero, a Pep se bacio u potragu za čovjekom koji će riješiti sve njegove probleme.
Ederson tako postaje član Manchester Cityja u transferu vrijednom 35 milijuna funti, što ga je učinilo najvrjednijim vratarom barem za kratko. Nedugo zatim tu brojku su premašili Courtois, Alisson i Kepa, ali više o njima nekom drugom prilikom.
Radi se o agilnom, fizički jakom golmanu. Golmanu koji posjeduje fantastične reflekse, što mu omogućava odlične reakcije u situacijama jedan na jedan. Za vrijeme boravka u Benfici prozvan je i specijalistom za jedanaesterce. Naravno najpoznatiji je po svojoj smirenosti, samopouzdanju, kontroli lopte i načinu na koji može podijeliti iste iz zadnje linije, te započeti napad Cityja. Kada imate golmana ovog profila to dodatno utječe na ostatak ekipe, te im daje potrebnu smirenost i samopouzdanje. Naravno nije na odmet kada uz sve već spomenuto golman ima i mogućnost pogoditi napadača u kopačku na nekih 70 metara. Sve u svemu radi se o fantastičnom golmanu, te ujedno i savršenom za Pepov sustav igre. Koliko god da je Ederson savršeno sjeo Pepu, isto toliko je i Pep savršeno sjeo njemu, te je postao jedan od glavnih čimbenika daljnjeg razvoja ovog mladića.
Ederson je također pokušao srušiti i jedan svjetski rekord i naravno uspio je u tome. Radi se o tome da je Ederson uspio ispucati loptu 75,35 metara, te je tako prebacio tadašnji rekord za 35 centimetara. Nekoliko mjeseci kasnije Ederson je to novo dobiveno samopouzdanje pokušao iskoristiti u utakmici, te je uspio pronaći Aguera koji postiže pogodak, a Ederson postaje prvi golman Manchester Cityja koji upisuje asistenciju u Premier Ligi.
Da li ga sve ovo gore nabrojano čini najboljim golmanom na svijetu? Kako se uopće utvrđuje tko je najbolji? Da li je bitan broj dodavanja ili njihove obrane, možda asistencije? Statistika otkriva puno, ali zato ne pokazuje ništa. Ben Foster je jednom rekao:
Ja mislim da je najbolji način da se ocijeni vratara taj da se pogledao svi golovi koje je vratar primio te da se donese realna odluka da li je vratar mogao nešto napraviti po pitanju gola ili je bio nemoćan.
Možda ovo i je najbolji način da se ocjeni vratar. Ali što znači realna odluka? Neki ljudi su svjesni da ponekad vratari ne mogu napraviti ništa, dok s druge strane postoje ljudi koji vjeruju da vratari moraju biti supermeni u malom, te da moraju braniti nemoguće.
Poanta svega ovoga je da vjerojatno nikada nećemo saznati sa sigurnošću tko je bio najbolji. Sto ljudi sto ćudi, svatko ima neko svoje mišljenje. Ali isto tako činjenica je da nije ni bitno da li ga smatramo najboljim ili ne dovoljno je da živimo u njegovom vremenu, te da možemo uživati u nogometu koji nam Ederson, ali i ostali vratari ovoga tipa pružaju.
Tekst napisao: Matej Milašinović
Primjedbe
Objavi komentar