Povijesno putovanje Manchester Uniteda pod neponovljivim Sir Alexom Fergusonom pun je nekih od najizvanrednijih trenutaka u britanskom – i svjetskom nogometu, s trostrukom krunom "Crvenih Vragova" 1998/99 kao najvećim uspjehom.
Andy Cole i Dwight Yorke su činili veliki dio briljantnosti tog uspjeha te su navijačima priuštili neke od najboljih trenutaka najbolje sezone u povijesti kluba. Bilo je iznenađujuće kako se i njihov susret odigrao. Suprotno onome što se može očekivati od genijalnog Fergiea, veza Cole- Yorke nije bila kulminacija smišljenog plana već na brzinu sklopljenog partnerstva prije početka Lige. Jednostavno rečeno, Cole i Yorke nisu bila napadačka sila koju je Škot zamislio.
U početku ih uopće nije mislio staviti da igraju zajedno; stavljeni su zajedno kad je propao pokušaj Fergia da pridobije Patricka Kluvierta u Manchester United, i bio je primoran potpisati s Yorkom. Čak ga nije ni htio staviti u prvu postavu gdje su već igrali Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjær, ali je bio primoran to učiniti u utakmici protiv Southamptonu u listopadu 1998..
Poput slučajnog eksperimenta koji dobije vlastiti život, dvojac je bio slučajno otkriće za Fergieja. Njihova telepatska povezanost ih je učinila najboljim strijelcima u Europi nekoliko sezona, što im je donijelo veliku slavu u cijelom svijetu.
Cole i Yorke su se obojica upisala u listu strijelaca tog dana protiv Southamptona, s tim da je Cole asistirao Yorkeu da zabije prvi gol u 11. minuti utakmice time objavivši svoju kandidaturu za glavnog napadača, koja će na kraju i imati veliku ulogu u napadu Uniteda u europskom i domaćem nogometu.
Bez sumnje, najveći trenutak koji su dvojac Cole-Yorke donijeli Unitedu dogodio se tijekom utakmice s Barcelonom u Ligi Prvaka u Camp Nou, dvorištu Barce. Yorke je u grupnoj fazi natjecanja Barceloni zabio dva gola, ali upravo je Coleov pogodak pokazao koliko taj dvojac može biti moćan kad igra zajedno. To je bio samo uvid u ono što dolazi.
Bezopasno dodavanje Roy Keanea Dwight Yorkeu, nekoliko metara od ruba protivničkog kaznenog prostora, dalo mu je priliku da smisli nevjerojatan privid i da loptu kroz svoje noge doda Coleu koji je imao prazan prostor ispred sebe. Tada su Cole i Yorke započeli sa svojim dodavanjima što je vrlo brzo zbunilo obranu Barcelone i dopustilo Coleu da ostane slobodan pred golmanom i zabije gol.
Gol je bio važan jer je osigurao Unitedu da budu drugi u grupi i nastave u sljedeću fazu natjecanja, ali je također bio bitan zbog detalja koji se otkrio o partnerstvu strijelaca: igrali su na istoj valnoj duljini i razumjeli se bez pokazivanja pravca, gdje očekuju dodavanje ili pretjeranih gestikulacija.
Dvojac je igrao nogomet u takvom partnerstvu koje je dopustilo ekspresionizmu da se ustali i koje se pokazalo dobitnom kombinacijom protiv europskih kraljeva nogometa. Bio je to nogomet misli, nogomet školskog igrališta, nogomet koji se igrao u njihovim glavama i u kojem su slali nevidljive i nečujne signale jedno drugome koje njihovi suparnici nisu mogli dešifrirati i razbiti. To je bila vrsta nogometa koja se nije mogla naučiti.
Na jednu ruku, ta pobjeda je bila osveta za utakmicu protiv Barcelone 4 godine ranije u kojoj je United izgubio 4-0, ali na drugu, to je bio rezultat partnerstva koje se u jednom trenu činilo ne samo malo vjerojatnim već bez sumnje i neplaniranim.
To naravno nije bio jedini fantastičan trenutak koji je dvojac pokazao ne samo navijačima "Crvenih Vragova", nego i neutralnim navijačima. Tu je i nevjerojatan gol koji je dvojac izveo protiv Brøndbyja gdje je Cole potajno prošao obrambene igrače kako bi primio loptu s lijeve strane i dodao Yorkeu koji je kroz noge obrambenih igrača vratio loptu Coleu koji je zabio gol.
Tada dolazi i nevjerojatan manevar koji su izveli protiv Juventusa gdje je Cole dodao loptu proždrljivom Yorkeu koji je zgrabio priliku i zabio gol. Ili kada je Yorke ukrao loptu i zabio u prazan gol protiv Leicester Cityja. Nakon što je Yorke prvi puta pogodio gredu, uhvatio je odbijenu loptu i pucao ponovno na prazan gol.
Imali su sve: brzinu, brzo razmišljanje, pametnu igru, otpornost i individualnu vještinu. Ako im je prvi pokušaj obranio golman ili blokirao obrambeni igrač, bilo koji od njih bi potrčao prema lopti kako bi ponovno pucali na gol. Čuvali su jedno drugome leđa i jako su se trudili kako bi poboljšali svoju igru na velikim natjecanjima, a u tome su ih potaknula velika očekivanja Fergieja i navijača.
Kao što je Cole jednom rekao o to psihičkoj povezanosti: znali su kako promijeniti svoju izvedbu ovisno o suparniku s kojim igraju. Ni Cole, ni Yorke nisu monopolizirali identitet najboljeg igrača, dodavali su duge lopte i radili križanja, nijedan od njih nije preuzeo ulogu spretnog strijelca koji zabija golove. Bili su fluidni i zamjenjivi, i sposobni mijenjati karakteristike u trenutku. Ako jedan ne bi stigao loptu, to bi učinio drugi. Ako bi jedan otišao predaleko u ofsajd i nije mogao primiti loptu, drugi bi potrčao i pucao u gol kako bi nastavio napad. Uz to, odlično su igrali i individualno.
Čak i kad nisu napadali stalnim dodavanjem, znali su pucati izdaleka ili bi se križali i dobivali lopte od David Beckhama ili Ryana Giggsa: „Kad smo započeli igrati zajedno, bilo je to poput upoznavanja posebne djevojke i zaljubljivanja. Sve se činilo odličnim. Nikad se nismo posvađali“, rekao je Cole u intervjuu s časopisom FourFourTwo 2017. i kad bi ih vidio kako igraju uživo ili na klipovima online ili kompilacijama na tv-u, mogao si vidjeti to bratstvo.
Sviđali su se jedno drugome, odlično su se slagali i uživali su u iskustvu zajedničke igre, bilo to na domaćem terenu Old Trafforda ili u neprijateljskoj atmosferi drugih stadiona poput Delle Alpi.
U biti, postali su jedno, poput svih partnerstva strijelaca. Osim toga, imali su individualne stilove igre koji su doveli do simbiotskih, izvanrednih rezultata od početka. Cole je bio podcijenjen strijelac koji je znao kako obaviti posao bez velike pompe. Jednostavan strijelac koji je svoje udarce začinio klasom; bio je strijelac koji je izbjegavao slavu – osim onoga obmanutog rap videa.
Yorke, s druge strane, je bio blistavi strijelac koji se volio praviti važan kad je to mogao, imajući okrnjene završetke, drske udarce koji su zbunjivali golmane i slavlja koja su završavala njegovim drskim osmijehom zbog kojeg je dobio nadimak „Ubojica s osmijehom“. Također je volio podići svoj ovratnik zbog čega se govorilo da više voli slavu od Colea.
Što je najvažnije, obavljali su posao. Jer iako nisu bili toliko talentirani poput drugih partnerstva u napadu, imali su energiju, entuzijazam i element iznenađenja.
Tijekom poznate sezone u kojoj je Manchester United osvojio tri titule, one Premier Lige, FA Kupa i Lige Prvaka, Cole i Yorke su zajedno dali 53 gola, od kojih su 35 dali u Ligi što je osiguralo njihovo mjesto u folkloru Stretford Enda unatoč tome što se više nisu nikada približili tom zbroju golova.
Sljedeće sezone su se Cole i Yorke još jednom udružili i osvojili Ligu s 18 bodova prednosti, zabivši 46 golova zajedno. Nakon toga, njihov utjecaj opada dok Cole ne ode iz kluba tijekom 2001/02, a Yorke vrlo brzo nakon njega.
Prije no što je partnerstvo propalo i prije no što je Fergie u klub doveo Ruud van Nistelrooya, Cole i Yorke su navijače oduševljavali svojom igrom i ostvarili toliko lijepih sjećanje koja žive i danas. To je bilo partnerstvo Crvenih Vragova napravljeno u raju.
Andy Cole i Dwight Yorke su činili veliki dio briljantnosti tog uspjeha te su navijačima priuštili neke od najboljih trenutaka najbolje sezone u povijesti kluba. Bilo je iznenađujuće kako se i njihov susret odigrao. Suprotno onome što se može očekivati od genijalnog Fergiea, veza Cole- Yorke nije bila kulminacija smišljenog plana već na brzinu sklopljenog partnerstva prije početka Lige. Jednostavno rečeno, Cole i Yorke nisu bila napadačka sila koju je Škot zamislio.
U početku ih uopće nije mislio staviti da igraju zajedno; stavljeni su zajedno kad je propao pokušaj Fergia da pridobije Patricka Kluvierta u Manchester United, i bio je primoran potpisati s Yorkom. Čak ga nije ni htio staviti u prvu postavu gdje su već igrali Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjær, ali je bio primoran to učiniti u utakmici protiv Southamptonu u listopadu 1998..
Poput slučajnog eksperimenta koji dobije vlastiti život, dvojac je bio slučajno otkriće za Fergieja. Njihova telepatska povezanost ih je učinila najboljim strijelcima u Europi nekoliko sezona, što im je donijelo veliku slavu u cijelom svijetu.
Cole i Yorke su se obojica upisala u listu strijelaca tog dana protiv Southamptona, s tim da je Cole asistirao Yorkeu da zabije prvi gol u 11. minuti utakmice time objavivši svoju kandidaturu za glavnog napadača, koja će na kraju i imati veliku ulogu u napadu Uniteda u europskom i domaćem nogometu.
Bez sumnje, najveći trenutak koji su dvojac Cole-Yorke donijeli Unitedu dogodio se tijekom utakmice s Barcelonom u Ligi Prvaka u Camp Nou, dvorištu Barce. Yorke je u grupnoj fazi natjecanja Barceloni zabio dva gola, ali upravo je Coleov pogodak pokazao koliko taj dvojac može biti moćan kad igra zajedno. To je bio samo uvid u ono što dolazi.
Bezopasno dodavanje Roy Keanea Dwight Yorkeu, nekoliko metara od ruba protivničkog kaznenog prostora, dalo mu je priliku da smisli nevjerojatan privid i da loptu kroz svoje noge doda Coleu koji je imao prazan prostor ispred sebe. Tada su Cole i Yorke započeli sa svojim dodavanjima što je vrlo brzo zbunilo obranu Barcelone i dopustilo Coleu da ostane slobodan pred golmanom i zabije gol.
Gol je bio važan jer je osigurao Unitedu da budu drugi u grupi i nastave u sljedeću fazu natjecanja, ali je također bio bitan zbog detalja koji se otkrio o partnerstvu strijelaca: igrali su na istoj valnoj duljini i razumjeli se bez pokazivanja pravca, gdje očekuju dodavanje ili pretjeranih gestikulacija.
Dvojac je igrao nogomet u takvom partnerstvu koje je dopustilo ekspresionizmu da se ustali i koje se pokazalo dobitnom kombinacijom protiv europskih kraljeva nogometa. Bio je to nogomet misli, nogomet školskog igrališta, nogomet koji se igrao u njihovim glavama i u kojem su slali nevidljive i nečujne signale jedno drugome koje njihovi suparnici nisu mogli dešifrirati i razbiti. To je bila vrsta nogometa koja se nije mogla naučiti.
Na jednu ruku, ta pobjeda je bila osveta za utakmicu protiv Barcelone 4 godine ranije u kojoj je United izgubio 4-0, ali na drugu, to je bio rezultat partnerstva koje se u jednom trenu činilo ne samo malo vjerojatnim već bez sumnje i neplaniranim.
To naravno nije bio jedini fantastičan trenutak koji je dvojac pokazao ne samo navijačima "Crvenih Vragova", nego i neutralnim navijačima. Tu je i nevjerojatan gol koji je dvojac izveo protiv Brøndbyja gdje je Cole potajno prošao obrambene igrače kako bi primio loptu s lijeve strane i dodao Yorkeu koji je kroz noge obrambenih igrača vratio loptu Coleu koji je zabio gol.
Tada dolazi i nevjerojatan manevar koji su izveli protiv Juventusa gdje je Cole dodao loptu proždrljivom Yorkeu koji je zgrabio priliku i zabio gol. Ili kada je Yorke ukrao loptu i zabio u prazan gol protiv Leicester Cityja. Nakon što je Yorke prvi puta pogodio gredu, uhvatio je odbijenu loptu i pucao ponovno na prazan gol.
Imali su sve: brzinu, brzo razmišljanje, pametnu igru, otpornost i individualnu vještinu. Ako im je prvi pokušaj obranio golman ili blokirao obrambeni igrač, bilo koji od njih bi potrčao prema lopti kako bi ponovno pucali na gol. Čuvali su jedno drugome leđa i jako su se trudili kako bi poboljšali svoju igru na velikim natjecanjima, a u tome su ih potaknula velika očekivanja Fergieja i navijača.
Kao što je Cole jednom rekao o to psihičkoj povezanosti: znali su kako promijeniti svoju izvedbu ovisno o suparniku s kojim igraju. Ni Cole, ni Yorke nisu monopolizirali identitet najboljeg igrača, dodavali su duge lopte i radili križanja, nijedan od njih nije preuzeo ulogu spretnog strijelca koji zabija golove. Bili su fluidni i zamjenjivi, i sposobni mijenjati karakteristike u trenutku. Ako jedan ne bi stigao loptu, to bi učinio drugi. Ako bi jedan otišao predaleko u ofsajd i nije mogao primiti loptu, drugi bi potrčao i pucao u gol kako bi nastavio napad. Uz to, odlično su igrali i individualno.
Čak i kad nisu napadali stalnim dodavanjem, znali su pucati izdaleka ili bi se križali i dobivali lopte od David Beckhama ili Ryana Giggsa: „Kad smo započeli igrati zajedno, bilo je to poput upoznavanja posebne djevojke i zaljubljivanja. Sve se činilo odličnim. Nikad se nismo posvađali“, rekao je Cole u intervjuu s časopisom FourFourTwo 2017. i kad bi ih vidio kako igraju uživo ili na klipovima online ili kompilacijama na tv-u, mogao si vidjeti to bratstvo.
Sviđali su se jedno drugome, odlično su se slagali i uživali su u iskustvu zajedničke igre, bilo to na domaćem terenu Old Trafforda ili u neprijateljskoj atmosferi drugih stadiona poput Delle Alpi.
U biti, postali su jedno, poput svih partnerstva strijelaca. Osim toga, imali su individualne stilove igre koji su doveli do simbiotskih, izvanrednih rezultata od početka. Cole je bio podcijenjen strijelac koji je znao kako obaviti posao bez velike pompe. Jednostavan strijelac koji je svoje udarce začinio klasom; bio je strijelac koji je izbjegavao slavu – osim onoga obmanutog rap videa.
Yorke, s druge strane, je bio blistavi strijelac koji se volio praviti važan kad je to mogao, imajući okrnjene završetke, drske udarce koji su zbunjivali golmane i slavlja koja su završavala njegovim drskim osmijehom zbog kojeg je dobio nadimak „Ubojica s osmijehom“. Također je volio podići svoj ovratnik zbog čega se govorilo da više voli slavu od Colea.
Što je najvažnije, obavljali su posao. Jer iako nisu bili toliko talentirani poput drugih partnerstva u napadu, imali su energiju, entuzijazam i element iznenađenja.
Tijekom poznate sezone u kojoj je Manchester United osvojio tri titule, one Premier Lige, FA Kupa i Lige Prvaka, Cole i Yorke su zajedno dali 53 gola, od kojih su 35 dali u Ligi što je osiguralo njihovo mjesto u folkloru Stretford Enda unatoč tome što se više nisu nikada približili tom zbroju golova.
Sljedeće sezone su se Cole i Yorke još jednom udružili i osvojili Ligu s 18 bodova prednosti, zabivši 46 golova zajedno. Nakon toga, njihov utjecaj opada dok Cole ne ode iz kluba tijekom 2001/02, a Yorke vrlo brzo nakon njega.
Prije no što je partnerstvo propalo i prije no što je Fergie u klub doveo Ruud van Nistelrooya, Cole i Yorke su navijače oduševljavali svojom igrom i ostvarili toliko lijepih sjećanje koja žive i danas. To je bilo partnerstvo Crvenih Vragova napravljeno u raju.
Primjedbe
Objavi komentar