Od heroja do zločinca: to je naslov koji stotine puta napišu bezbrojni sportski novinari tijekom jedne sezone. To je naslov toliko čest da je na puno načina izgubio svako značenje; to je poput prekomjerne upotrebe riječi "legenda", čuli ste je toliko puta da je njen odjek izgubio svaki efekt.
U slučaju Gejusa van der Meulena, međutim, taj naslov je prikladan. Rijetko je put od junaka do negativca bio toliko žestok nego za vrijeme života sina Nizozemske.
Gejus je rođen 23. siječnja 1903. godine u gradu poznatom kao "Venecija Sjevera", Amsterdamu. U dobi od 19 godina, nakon što je pokazao svoj talent na poziciji golmana na utakmicama u lokalnim ligama, Gejus potpisuje za HFC sa sjedištem u gradu Haarlem, par kilometara od svog doma u Amsterdamu.
Najstariji klub u Nizozemskoj osnovan je 1879. godine i ima jedinstvenu čast da mu je dodijeljen naslov Koninklijke (Kraljevski) 1959. godine, mjesto je na kojem će Gejus provesti cijelu svoju 13-godišnju igračku karijeru.
Njegovi nastupi u dresu HFC-a ubrzo su se našli pod budnim okom nacionalne momčadi i 27. travnja 1924. ostvarit će svoj prvi nastup za svoju zemlju u prijateljskom susretu protiv susjedne Belgije. Utakmica odigrana u Antwerpenu završila je s 1-1 i brzo se zaboravila, ali za Gejusa je to bio početak rekordne međunarodne karijere.
Točno mjesec dana kasnije, ostvario je svoj drugi nastup za Nizozemsku na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu. Odigrao je još četiri utakmice a Nizozemska odlazi doma s rezultatom od dvije pobjede, jednog remija i dva poraza.
Uprkos ne tako dobrog rezultata za Nizozemsku, van der Meulenovi nastupi osigurali su mu poziciju broj 1 u reprezentaciji. Četiri godine kasnije ponovno će predstavljati reprezentaciju na Olimpijskim igrama, ovaj put u svom rodnom gradu Amsterdamu.
Opet se reprezentacija neće proslaviti, ali Gejuovi nastupi između vratnica bili su najpozitivnije otkriće te je njegova slava počela rasti u cijeloj naciji. Postaje jedan od najprepoznatljivijih i najpopularnijih sportaša u Nizozemskoj. Vijesti o njegovom braku našle su se čak i u popularnom časopisu Polygon Journal.
Gejus će nastaviti branit za Koninklijke HFC i Nizozemsku sve do kraja 1933. Upravo je u tom trenutku odlučio zauvijek objesiti rukavice i svu energiju usmjeriti na svoju sve popularniju medicinsku praksu.
Međutim, u iznenađujućem razvoju događaja, pozvan je iz mirovine da igra za svoju zemlju na Svjetskom prvenstvu 1934. godine. Taj potez izazvao je nezadovoljstvo unutar kampa, a kao takva, nizozemska momčad izgubila je jednu jedinu utakmicu 3-2 protiv Švicarske.
Ta utakmica je za van der Meulena bio apsolutni kraj, a on se ubrzo vratio svom poslu kao liječnik. Ukupno je Gejus predstavljao Oranje u 54 navrata, što je rekord za nizozemskog čuvara kojeg neće nadmašiti nitko sve do Hansa van Breukelena u lipnju 1990. godine. Karijera jednog od prvih nizozemskih sportskih zvijezda napokon je došla kraju.
Kako se Gejus vraćao svom medicinskom radu, svijet oko njega počeo se mijenjati. Prošlo je jedva godinu dana prije nego što su se Adolf Hitler i Nacistička stranka uspjeli domoći vlasti u Njemačkoj. Nepoznato nizozemskoj javnosti, najveći rat koji je svijet ikada vidio bio je daleko samo pet godina.
Taj sudbonosni dan došao je 3. rujna 1939., kada su Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj, dva dana nakon što je napala Poljsku. Slično poput Prvog svjetskog rata, nizozemska vlada proglasila je neutralnost. Međutim, to se svima nije dopalo, uključujući i Gejusa van der Meulena. Gejus nije bio za udruživanje s Britancima i Francuzima za vrijeme rata. Zapravo, bio je za suprotnu stranu. Kako su prolazili prvi mjeseci rata, židovski pacijenti više nisu bili dobrodošli u njegovoj klinici, jer su njegove nacističke simpatije dolazile do izražaja.
10. svibnja 1940. godine, usprkos tome što je izjavila svoju neutralnost, njemačke snage su napale Nizozemsku. U roku od šest dana zemlja je kapitulirala i bila je pod nacističkom kontrolom. Sada su Gejusova politička stajališta došla do izražaja. Gejusov prijatelj rekao je da se nekadašnji nizozemski vratar radovao i naglasio „ljepotu nacističkih zakona o sterilizaciji".
"Mi liječnici borimo se za zdrav ljudski rod. Sada Hitler kaže da moramo intervenirati u opasnosti od nezdrave djece."
U rujnu 1940. Gejus se pridružio Nacionalnom socijalističkom pokretu (NSB) u Nizozemskoj. Stranku je osnovao 1931. godine Anton Mussert. Iako nije bila naročito popularna stranka prije rata, ubrzo je dobila prednost u okupaciji nacističkih snaga koji su je učinili jedinom strankom u državi. Kao takva, stranka je potaknula nizozemske građane da prigrle Nijemce jer su i sami počeli otvoreno surađivati s nacistima. Porazom Njemačke na kraju rata stranka je brzo zabranjena, a njen vođa Mussert pogubljen je u svibnju 1946. godine.
Gejus, međutim, nije bio zadovoljan samo udruživanjem u NSB, 1941. pridružio se SS Vrijwilligers Legioen Nederland (Nizozemskoj dobrovoljačkoj legiji). SS zakletva glasila je:
"Zaklinjem vam se Adolfu Hitleru, kao Fuhreru i kancelaru njemačkog Reicha, na odanost i hrabrost. Zaklinjem se Vama i vođama koje ste mi postavili, na apsolutnu odanost do smrti. Tako mi Boga."
Procjenjuje se da se oko 25 000 Nizozemaca dobrovoljno borilo za SS tijekom rata. Što se Gejusa tiče, on je bio obučen kao doktor ratne medicine u njemačkom Oranienburgu, prije nego što je 1942. poslan na istočni front. Nejasno je koliko je veliku ulogu Gejus imao u ratu, je li uopće vidio kakvu borbu ili koliko puno je bio upleten u bilo koje zločine u koje je bio uključen SS. Čini se da je samo ostao liječnik na kraju svega.
Anonimni SS časnik nakon rata prisjetio se sastanka s nizozemskim liječnikom na istočnom frontu za kojeg se vjerovalo da je Gejus:
Drugom prilikom se s njim, tijekom rata, suočio novinar De Telegraaf tvrdeći da mu lice izgleda poznato, samo da bi ga der Meulen odgurnuo u stranu i povikao: „Mi smo u ofenzivi, ima još puno toga za napraviti.“ Gejus je preživio rat, ali četiri dana nakon oslobođenja Nizozemske, uhićen je.
U lipnju 1947. suđeno mu je kao nacističkom suradniku. Kažu da se nije pokajao svojih postupaka tijekom cijelog suđenja. Na kraju je Gejus dobio osam godina zatvora. U ožujku 1948. žalio se protiv svoje osude. Izvještač Hernan Kuiphof, koji je bio na sudu, opisao je Gejusa kao "... mentalnu olupinu, pretučenog psa, jedva se pokušao obraniti."
Van der Meulen, međutim, nije bio bez svojih pristaša. Nizozemski šahovski prvak Max Euwe vjerovao je da se pridružio NSB-u s najplemenitijim namjerama, dok je kolega liječnik Job Pannekoek iz Deventera rekao da je svoje odluke donosio zbog financijskih problema. Njegova praksa, rekao je, nije uspjela; to ga je zauzvrat natjeralo da se zbog financija osloni na svog oca koji ga je privukao u NSB.
Bez obzira na istinu, Gejusova žalba nije dopuštena. Međutim, nešto više od godinu dana kasnije, u kolovozu 1949., pomilovan je i pušten. Gejus je bio slomljen čovjek, posljedice njegovih odluka tijekom rata uzele su danak. Pokušao se vratiti u medicinu, ali nijedan pacijent nije želio da ga liječi poznati nacistički suradnik. Na kraju je isključivo tretirao bivše članove NSB-a. Kasnije je kontaktirao svoj bivši klub HFC kako bi vidio može li dobiti mjesto za svog sina u akademiji. Njegov zahtjev je ostao zanemaren.
Pretučen i slomljen muškarac, Gejus van der Meulen umro je u dobi od 69 godina u srpnju 1972. Od jedne od najzaslužnijih sportskih zvijezda u Nizozemskoj do zločinca. Heroj je postao zlikovac. I tako je ostao sve do danas.
U slučaju Gejusa van der Meulena, međutim, taj naslov je prikladan. Rijetko je put od junaka do negativca bio toliko žestok nego za vrijeme života sina Nizozemske.
Gejus je rođen 23. siječnja 1903. godine u gradu poznatom kao "Venecija Sjevera", Amsterdamu. U dobi od 19 godina, nakon što je pokazao svoj talent na poziciji golmana na utakmicama u lokalnim ligama, Gejus potpisuje za HFC sa sjedištem u gradu Haarlem, par kilometara od svog doma u Amsterdamu.
Najstariji klub u Nizozemskoj osnovan je 1879. godine i ima jedinstvenu čast da mu je dodijeljen naslov Koninklijke (Kraljevski) 1959. godine, mjesto je na kojem će Gejus provesti cijelu svoju 13-godišnju igračku karijeru.
Njegovi nastupi u dresu HFC-a ubrzo su se našli pod budnim okom nacionalne momčadi i 27. travnja 1924. ostvarit će svoj prvi nastup za svoju zemlju u prijateljskom susretu protiv susjedne Belgije. Utakmica odigrana u Antwerpenu završila je s 1-1 i brzo se zaboravila, ali za Gejusa je to bio početak rekordne međunarodne karijere.
Točno mjesec dana kasnije, ostvario je svoj drugi nastup za Nizozemsku na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu. Odigrao je još četiri utakmice a Nizozemska odlazi doma s rezultatom od dvije pobjede, jednog remija i dva poraza.
Uprkos ne tako dobrog rezultata za Nizozemsku, van der Meulenovi nastupi osigurali su mu poziciju broj 1 u reprezentaciji. Četiri godine kasnije ponovno će predstavljati reprezentaciju na Olimpijskim igrama, ovaj put u svom rodnom gradu Amsterdamu.
Opet se reprezentacija neće proslaviti, ali Gejuovi nastupi između vratnica bili su najpozitivnije otkriće te je njegova slava počela rasti u cijeloj naciji. Postaje jedan od najprepoznatljivijih i najpopularnijih sportaša u Nizozemskoj. Vijesti o njegovom braku našle su se čak i u popularnom časopisu Polygon Journal.
Gejus će nastaviti branit za Koninklijke HFC i Nizozemsku sve do kraja 1933. Upravo je u tom trenutku odlučio zauvijek objesiti rukavice i svu energiju usmjeriti na svoju sve popularniju medicinsku praksu.
Međutim, u iznenađujućem razvoju događaja, pozvan je iz mirovine da igra za svoju zemlju na Svjetskom prvenstvu 1934. godine. Taj potez izazvao je nezadovoljstvo unutar kampa, a kao takva, nizozemska momčad izgubila je jednu jedinu utakmicu 3-2 protiv Švicarske.
Ta utakmica je za van der Meulena bio apsolutni kraj, a on se ubrzo vratio svom poslu kao liječnik. Ukupno je Gejus predstavljao Oranje u 54 navrata, što je rekord za nizozemskog čuvara kojeg neće nadmašiti nitko sve do Hansa van Breukelena u lipnju 1990. godine. Karijera jednog od prvih nizozemskih sportskih zvijezda napokon je došla kraju.
Kako se Gejus vraćao svom medicinskom radu, svijet oko njega počeo se mijenjati. Prošlo je jedva godinu dana prije nego što su se Adolf Hitler i Nacistička stranka uspjeli domoći vlasti u Njemačkoj. Nepoznato nizozemskoj javnosti, najveći rat koji je svijet ikada vidio bio je daleko samo pet godina.
Taj sudbonosni dan došao je 3. rujna 1939., kada su Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj, dva dana nakon što je napala Poljsku. Slično poput Prvog svjetskog rata, nizozemska vlada proglasila je neutralnost. Međutim, to se svima nije dopalo, uključujući i Gejusa van der Meulena. Gejus nije bio za udruživanje s Britancima i Francuzima za vrijeme rata. Zapravo, bio je za suprotnu stranu. Kako su prolazili prvi mjeseci rata, židovski pacijenti više nisu bili dobrodošli u njegovoj klinici, jer su njegove nacističke simpatije dolazile do izražaja.
10. svibnja 1940. godine, usprkos tome što je izjavila svoju neutralnost, njemačke snage su napale Nizozemsku. U roku od šest dana zemlja je kapitulirala i bila je pod nacističkom kontrolom. Sada su Gejusova politička stajališta došla do izražaja. Gejusov prijatelj rekao je da se nekadašnji nizozemski vratar radovao i naglasio „ljepotu nacističkih zakona o sterilizaciji".
"Mi liječnici borimo se za zdrav ljudski rod. Sada Hitler kaže da moramo intervenirati u opasnosti od nezdrave djece."
U rujnu 1940. Gejus se pridružio Nacionalnom socijalističkom pokretu (NSB) u Nizozemskoj. Stranku je osnovao 1931. godine Anton Mussert. Iako nije bila naročito popularna stranka prije rata, ubrzo je dobila prednost u okupaciji nacističkih snaga koji su je učinili jedinom strankom u državi. Kao takva, stranka je potaknula nizozemske građane da prigrle Nijemce jer su i sami počeli otvoreno surađivati s nacistima. Porazom Njemačke na kraju rata stranka je brzo zabranjena, a njen vođa Mussert pogubljen je u svibnju 1946. godine.
Gejus, međutim, nije bio zadovoljan samo udruživanjem u NSB, 1941. pridružio se SS Vrijwilligers Legioen Nederland (Nizozemskoj dobrovoljačkoj legiji). SS zakletva glasila je:
"Zaklinjem vam se Adolfu Hitleru, kao Fuhreru i kancelaru njemačkog Reicha, na odanost i hrabrost. Zaklinjem se Vama i vođama koje ste mi postavili, na apsolutnu odanost do smrti. Tako mi Boga."
Procjenjuje se da se oko 25 000 Nizozemaca dobrovoljno borilo za SS tijekom rata. Što se Gejusa tiče, on je bio obučen kao doktor ratne medicine u njemačkom Oranienburgu, prije nego što je 1942. poslan na istočni front. Nejasno je koliko je veliku ulogu Gejus imao u ratu, je li uopće vidio kakvu borbu ili koliko puno je bio upleten u bilo koje zločine u koje je bio uključen SS. Čini se da je samo ostao liječnik na kraju svega.
Anonimni SS časnik nakon rata prisjetio se sastanka s nizozemskim liječnikom na istočnom frontu za kojeg se vjerovalo da je Gejus:
Bio sam ozlijeđen i posjetio me doktor. Hauptstrumfuhrer (naziv za čin SS) je govorio nizozemski i bio je okružen medicinskim sestrama i njemačkim liječnicima. Bilo je jasno da je ovaj liječnik cijenjen.
Drugom prilikom se s njim, tijekom rata, suočio novinar De Telegraaf tvrdeći da mu lice izgleda poznato, samo da bi ga der Meulen odgurnuo u stranu i povikao: „Mi smo u ofenzivi, ima još puno toga za napraviti.“ Gejus je preživio rat, ali četiri dana nakon oslobođenja Nizozemske, uhićen je.
U lipnju 1947. suđeno mu je kao nacističkom suradniku. Kažu da se nije pokajao svojih postupaka tijekom cijelog suđenja. Na kraju je Gejus dobio osam godina zatvora. U ožujku 1948. žalio se protiv svoje osude. Izvještač Hernan Kuiphof, koji je bio na sudu, opisao je Gejusa kao "... mentalnu olupinu, pretučenog psa, jedva se pokušao obraniti."
Van der Meulen, međutim, nije bio bez svojih pristaša. Nizozemski šahovski prvak Max Euwe vjerovao je da se pridružio NSB-u s najplemenitijim namjerama, dok je kolega liječnik Job Pannekoek iz Deventera rekao da je svoje odluke donosio zbog financijskih problema. Njegova praksa, rekao je, nije uspjela; to ga je zauzvrat natjeralo da se zbog financija osloni na svog oca koji ga je privukao u NSB.
Bez obzira na istinu, Gejusova žalba nije dopuštena. Međutim, nešto više od godinu dana kasnije, u kolovozu 1949., pomilovan je i pušten. Gejus je bio slomljen čovjek, posljedice njegovih odluka tijekom rata uzele su danak. Pokušao se vratiti u medicinu, ali nijedan pacijent nije želio da ga liječi poznati nacistički suradnik. Na kraju je isključivo tretirao bivše članove NSB-a. Kasnije je kontaktirao svoj bivši klub HFC kako bi vidio može li dobiti mjesto za svog sina u akademiji. Njegov zahtjev je ostao zanemaren.
Pretučen i slomljen muškarac, Gejus van der Meulen umro je u dobi od 69 godina u srpnju 1972. Od jedne od najzaslužnijih sportskih zvijezda u Nizozemskoj do zločinca. Heroj je postao zlikovac. I tako je ostao sve do danas.
Primjedbe
Objavi komentar