Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od svibanj, 2020

Priča o Pichichiju: Igraču Athletico Bilbaa i njegovoj veličini o kojoj se i danas priča

U najboljim svjetskim ligama, naziv trofeja dodijeljenom igraču koji postigne najviše golova je jednostavan i razumljiv. Engleska Zlatna kopačka, talijanski Capocannoniere, Turska Gol Krallığı (Kralj Golova) i tako dalje. Međutim, to nije slučaj s naslovom nagrade najbolje strijelca koji se dodjeljuje u La Ligi jer je sama nagrada nazvana po čovjeku zvanom Rafael Moreno Aranzadi, poznatijem kao "Pichichi". Rafael Moreno, kasnije poznatiji po svom nadimku, rođen je u kvartu Bilbao u Casco Viejou 23. svibnja 1892. godine. Dolazeći iz bogate i poznate obitelji, gdje je njegov otac bio pravnik, koji je u jednom trenutku obnašao i dužnost gradonačelnik grada, a upravo je sam Rafael bio nećak Miguela de Unamunoa, jednim od najpoznatijih ličnosti u Španjolskoj. U vrijeme njegovog djetinjstva, nogomet je u Bilbaínosu još uvijek bio novost (tek desetljeće kasnije će doživjeti pravi ekspanziju), ali mladi Pichichi bio je ludo zaljubljen u novu igru. Njegova slavna obitelj poku...

Jack Reynolds: Otac Ajaxa

Najpoznatiji nizozemski klub Ajax iz Amsterdama je imao pregršt poznatih trenera od svog osnutka 1900. godine. Velikani poput Rinusa Michelsa, Lea Beenhakkera, Johana Cruyfaa, Stefana Kovacsa, Louisa van Gaala, Ronalda Koemana, Marca van Bastena i Franka de Boera. Ali čovjek koji bi mogao tvrditi da je najveći trener Ajaxa ikada dosad je sada već poznati Englez Jack Reynolds. Reynolds je rođen u Manchesteru 1881. godine i imao je prilično neuglednu igračku karijeru. Karijeru je započeo 1902. godine u rezervama lokalnog tima Manchester Cityja, ali nije niti ostvario nastup u prvom timu prije nego što je u srijedu prešao u Burton United, Grimsby Town i Sheffield prije nego što je završio igračku karijeru u raznim neligaškim klubovima uključujući i Watford. 1912. godine, u dobi od 30 godina, preselio se u Švicarsku te dobio svoj prvi posao sa St. Gallenom. Dvije godine kasnije, Njemački nogometni savez obratio mu se kako bi pomogao reprezentaciji da se pripremi za Olimpijske igre...

Gejus van der Meulen: Od heroja do zločinca

Od heroja do zločinca: to je naslov koji stotine puta napišu bezbrojni sportski novinari tijekom jedne sezone. To je naslov toliko čest da je na puno načina izgubio svako značenje; to je poput prekomjerne upotrebe riječi "legenda", čuli ste je toliko puta da je njen odjek izgubio svaki efekt. U slučaju Gejusa van der Meulena, međutim, taj naslov je prikladan. Rijetko je put od junaka do negativca bio toliko žestok nego za vrijeme života sina Nizozemske. Gejus je rođen 23. siječnja 1903. godine u gradu poznatom kao "Venecija Sjevera", Amsterdamu. U dobi od 19 godina, nakon što je pokazao svoj talent na poziciji golmana na utakmicama u lokalnim ligama, Gejus potpisuje za HFC sa sjedištem u gradu Haarlem, par kilometara od svog doma u Amsterdamu.  Najstariji klub u Nizozemskoj osnovan je 1879. godine i ima jedinstvenu čast da mu je dodijeljen naslov Koninklijke (Kraljevski) 1959. godine, mjesto je na kojem će Gejus provesti cijelu svoju 13-godišnju igračku karijer...

Vasilis Hatzipanagis: "Grčki Maradona"

1946, na fakultetu Westminster u Fultonu, Missouri, bivši britanski premijer Winston Churchill održao je govor pod nazivom "Sinews of Peace". U njemu se osvrnuo na "željeznu zavjesu" koja se spustila po Europi kao rezultat totalitarističkog komunizma Josefa Staljina. Izraz, koji je skovao sam „Buldog”, uhvatio se za spontanost vatre koja je divljala i nastavit će odjekivati tijekom 20. stoljeća. Europa nakon Drugog Svjetskog Rata bila je podijeljena na samom kontinentu, a Churchillova je implikacija bila jasna: iza sovjetskog vela život je bio nesretan, režim monokromatskog brutalizma i turobne paranoje, ali na zapadu, gdje je sloboda bila normalna, život je bio prilično pristojan. Nakon 40 godina, učinci te društveno-političke pukotine mogli su se vidjeti na kontrastnim stazama karijere dvoje živahnih nogometnih maestra.  Godina je bila 1986. Tačerizam je bio u punom jeku, Tom Cruise je letio avionom u filmu Top Gun, a širom svijeta emitirano je Svjetsk...

Kako je Kamerun s devet igrača pobijedio Argentinu na Svjetskom Prvenstvu 1990. godine

Bila je to uvodna utakmica Svjetskog Prvenstva 1990. godine, s nositeljima Argentinom, uključujući i Diega Maradona koji je gotovo jedinstvenim potezima odveo Napoli do Scudetta. Postavljen u prvoj momčadi protiv kamerunske momčadi napučene igračima za koje jedva da je itko čuo, igrajući u velikoj mjeri u redovima nižih razreda francuskog klupskog nogometa i sličnih, manje slavnih liga. Bila je to prilika za bujnu južnoameričku predstavu da postavi temelje na početku turnira. Ono što se ipak dogodilo imalo je daleko veći značaj.  Bilo bi pogrešno reći da su Afrikanci navodno bili podcijenjeni prije turnira od kvazi stručnjaka. Istini na volji nisu ih uopće ocijenili. Nakon nesretnog nastupa u Afričkom Kupu Nacija uslijedile su pripreme prije Svjetskog Prvenstva u kojima su dolazili redoviti porazi od opskurnih timova, a trening-kamp prepunjen malim grupicama i sitnim svađama. Da bi se stvar održala u ravnoteži, u argentinskom taboru stvari su nisu bile baš pozitivne. Ka...

Alessandro Lucarelli: Parmin nesebični heroj

Nogomet stvara mnoge priče. Neke su tužne, neke vesele, a samo se neke pišu s nemogućom pričom o pobožnosti i romantizmu koja bi testirala vjerodostojnost bilo kojeg hollywoodskog scenarista koji bi se usredotočio na suze svoje publike. Razlika je, naravno, u tome što u nogometu nema bajki, unaprijed pripremljenih scenarija s redizajniranim linijama iskazanim do savršenstva, a osjećaji su hladni i umjetni. U nogometu postoji stvarnost. Spontanost i stvarnost. Drama i stvarnost. Romantika i stvarnost. Iznad svega, postoji stvarnost. To je nešto što ponekad može biti i okrutno i žalosno, ali kod drugih nadahnuće i motivacija . Neke priče, neke nogometne stvarnosti, jednostavno se ne mogu izmisliti. Ovo je možda jedan od njih. Ovo je jedan od razloga zašto sam zavolio nogomet. Tijekom godina, priča o Parmi bila je puna uspona i padova. Uspjeh na terenu pomognut je financijskim inekcijama. U ranim danima na televizijskom kanalu Four's iconic Football Italia, u Seriji A bili su glav...

Gento - Gospodin Europski Kup

Francisco Gento možda neće biti ime kojeg će prepoznati mnogi današnji mlađi navijači, no on je jedan od najuspješnijih i najatraktivnijih igrača svih vremena na klupskoj razini. Iako to tada nije znao, 6 osvojenih trofeja Europskog kupa Francisca Genta 1966. godine stvoriti će rekord koji i dalje stoji, gotovo pola stoljeća kasnije. Paco je, kao što je bio poznat, sakupio i rekordnih 12 naslova LaLige s velikim Real Madridom 1950-ih i 1960-ih. Igrao je i u europskom klupskom finalu u tri različita desetljeća, što je potpuno rijetko postignuće. Ostvario je svoj podvig igrajući u finalu Europskog Kupa 1950-ih i 1960-ih, a bio je još uvijek tamo, kada je igrao za Real Madrid protiv Chelseaja u finalu Kupa Pobjednika Kupova 1971. godine. Također je jedan od rijetkih igrača koji je igrao u Europskom Kupu 15 sezona za redom. Sve u svemu, igrao je u finalu u osam navrata, pobijedivši u šest. Njegov rekord od osam finala na kraju je izjednačio Paolo Maldini, iako ga je Maldini osvojio samo ...

Tragična priča o nogometnom plesaču Laurie Cunninghamu u Real Madridu

Odrastao na pobjedničkim plesnim turnirima u mnogim noćnim klubovima Južnog Londona, Laurie Cunningham uvijek je bio spreman ukrasti svjetla pozornice, ako bi se ukazala prilika. Na kraju, najznačajniji gromoviti trenutak njegova života dogodio se ne na plesnom podiju, već na nogometnom terenu. 6. prosinca 1978., Cunningham je totalno zasjenio jednog od najboljih svjetskih nogometaša, Maria Kempesa. Inspirirani nevjerojatno brzim krilnim igračem kojeg su posjedovali u Cunninghamu, legendarni Ron Atkinson i njegov West Bromwich Albion, kasnih 1970-ih, nokautirao je jake favorite, te izbacio Valenciju iz Kupa UEFA, pobjedom 2-0 u drugoj utakmici trećeg kola (u četvrtfinalu su ispali od Crvene Zvezde). U to je vrijeme Cunningham je već bio dobro poznat u Britaniji. Njegovi nastupi nastupi u Leyton Orientu i West Bromu donijeli su mu poziv za mlađe kategorije Engleske reprezentacije, te je postao prvi tamnoputi igrač koji je predstavljao Englesku do 21 godine 1977.. Nadalje, u West Bro...